Marina Tucaković u tri poglavlja

Za Marinu Tucaković znaju reći da je napisala sve što volimo. Da je to sasvim moguće svjedoče različite kompilacije i popisi njezinih najvećih hitova, uvijek ili premali ili nezgrapno dugi, no nikad dovoljno široki da bi obuhvatili to „sve“

Srbijanska hitmejkerica Marina Tucaković, glazbena trendseterica sa sluhom za duh vremena, pjesnikinja svakodnevice i majstorica innuenda, dovitljiva i dvosmislena i kada je doslovna, obilježila je posljednjih pet desetljeća južnoslavenske estrade. Bila je iznimno demokratski umjetnik i pisala stihove za brojne regionalne glazbenike te bila svjesna svoje važnosti u kulturi u kojoj tekst pjesme mnogima dolazi ispred muzike. Pisala je za Mišu Kovača, Olivera Dragojevića, Massima i Severinu i surađivala je sa skladateljima i producentima Đorđem Novkovićem, Zrinkom Tutićem i Tončijem Huljićem.

Rođena Beograđanka preminula je 19. rujna 2021. u 68. godini života, približno četiri godine nakon što joj je dijagnosticiran zloćudni rak dojke.

Siva eminencija turbofolk scene, autorica stihova „napravi mi sina pod svjetlima casina“ napisala je i „svi pjevaju, ja ne čujem“, „pjevat ću dok suze me ne zabole“, „podsjeti me što to bješe ljubav“ te „gas, gas“. Njezin sin za nju je rekao da je izvrstan spoj menadžera i psihologa, a čini se da joj je upravo razumijevanje ljudske psihe i povjerenje u vlastitu intuiciju priskrbilo status ikone.

Marina Tucaković postavila je standard za sve one tekstopisce koji žele biti provokativni, ali relevantni i bliski narodu te samim time uspješni. Njezin specifični pristup pisanju tekstova odaje da je imala na umu kako publiku ne treba ponižavati, ali i da žito ne treba uvijek strogo odvajati od kukolja, kako, uostalom, i Bog zapovijeda:

“Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.” (Mt 13, 30)

Uz to nema sumnje da je Marina imala zdrav smisao za humor. Ovo je pregled jedne velike i u mreži naših interesa nezaobilazne karijere.

Da je predmet u kupaonici, Marina Tucaković bila bi zavjesa za tuš, jednom stranom na udaru, a drugom u izlogu. Da je građevina, bila bi Hundertwasserhaus u Beču, kaotična mješavina boja i oblika u kojoj svaki stan sam za sebe ipak ima smisla. Da je začin, bila bi komorač.

Ilustracija: Hrvoje Dešić

AUTORSKI KLJUČ

Marina je život provela u Beogradu. Ondje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju te studirala i završila ekonomiju, iako je u ranoj mladosti zapravo htjela biti turistički vodič. Kao djevojčica imala je želju pjevati u zboru, ali je tada iz jednog izbačena uz napomenu da nema sluha pa se počela baviti nečim sličnim.

No glavni povod da počne pisati pjesme drugima bila je „njeno visočanstvo melodija“. Govoreći o onome što je najvažnije pri pisanju za druge uvijek je isticala da je melodija koja te vuče na pisanje jednako važna kao i razumijevanje osobnosti te poznavanje životne priče izvođača.

„Krenulo je naglo, kao igra, kao izazov, kao afirmacija, a sada već postaje zamor,“ priznala je u intervjuu još početkom osamdesetih, ali je nerijetko napominjala da voli svoj posao.

S glazbenicima se počela intenzivnije družiti radeći kao tajnica u Udruženju muzičara i sudjelujući u organizaciji Beogradskog proleća, festivala zabavnih melodija na kojem su se afirmirali brojni autori i izvođači.

Njezine prve snimljene pjesme pripadaju uglavnom žanru popa, ali i prog rocka koji se tada objavljivao pod različitim oznakama i bio vrlo popularan među mladim i ambicioznim muzičarima. Te pjesme izvodili su Grupa DAG, YU grupa, Ambasadori, Smak, a među njima i Osječani Josip Boček, Dado Topić i Zlatko Pejaković te Davorin Popović iz Indexa.

Toj su se ekipi kroz koju godinu pridružile i Zdenka Kovačiček, Jadranka Stojaković, Slađana Milošević, Neda Ukraden, sestre Bisera i Senka Veletanlić te brojni drugi, danas manje ili više zaboravljeni solisti i solistice, dua, VIS-ovi i rock grupe među kojima ne možemo prešutjeti Mirzino jato i Generaciju 5. Prvima je napisala gotovo sve pjesme na prva dva albuma, uključujući čudesni hit “Apsolutno tvoj”, a potonjima baladu po kojoj ih pamtimo “Ti samo budi dovoljno daleko”.

Ipak, prve snimljene pjesme bile su one napisane za jedini album trija DAG, Sećanja iz 1974. godine. Njihov psihodelični folk rock na tragu hipnotičkog popa kalifornijskih Byrdsa, koji je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih nadahnuo formiranje i stil brojnih još uvijek voljenih američkih grupa, u Jugoslaviji nije naišao na plodno tlo. Stoga se grupa DAG nedugo nakon objave svog jedinog albuma raspala, a dio pjesama koje nisu snimili prodane su Oliveru Mandiću.

Tako je njegove prve singlove, snimljene četiri godina kasnije, uključujući hitove “Osloni se na mene”, “Ljuljaj me nežno”, “Pitaju me pitaju”, “Nije za nju, nije za nju” potpisala upravo Marina, s kojom je glazbenik tada bio i u romantičnoj vezi. Svojevremeno je rekao da ju je ostavio zbog mlađih i ljepših djevojaka, ali njihova se profesionalna suradnja nastavila. Napisala mu je sve pjesme osim “Dođe mi da vrisnem tvoje ime” i “Boban”.

Zanimljivo je da je baš Mandić bio glazbenik zbog kojega je Marina, tada još uvijek odana stranoj muzici, zavoljela našu, domaću. Istu onu unutar koje je vrlo brzo počela diktirati trendove.

Kada su je u jednom od posljednjih intervjua, koji je dala za srbijansku televiziju K1, pitali o tome koja je pjesma označila njezin ulazak na estradu, koja ju je pjesma opredijelila za taj posao ona je istaknula pjesmu “Au au” Slađane Milošević iz 1977. godine. Tada već oboljela Marina, koja se ni zdrava nije voljela često pojavljivati u medijima i govoriti o svojim radnim navikama i tajnama svog zanata, u tom se intervjuu razotkrila kao nepouzdani pripovjedač, ali nije greškom istaknula baš tu numeru kao početak.

Naime “Au au” Slađane Milošević bila je prva pjesma Marine Tucaković napisana za ženu, a koja subjekt pjesme nije gurala u neku od uloga koje su tada bile na raspolaganju pjevačicama šansona i šlagera. Tim tekstom o prokletstvu ljepote, o djevojci u koju svi gledaju i o kojoj svi pričaju, a nitko joj ne prilazi ona je pokazala svoju lucidnost i spremnost da iznenadi, što je kasnije rado činila.

Nadalje Marina je tijekom svoje karijere puno pisala za žene, vjerojatno više no ijedan tekstopisac na regionalnoj estradi, uključujući autorice na njoj. Stoga ne čudi da u njezinim pjesmama često pronalazimo sada već stereotipni ženski lirski subjekt koji se bori za ono u što vjeruje, što hoće i što mu treba. Rubni, ali zoran primjer tog smjera su kontroverzni hitovi Jelene Karleuše.

Marina  je samo desetak godina nakon svog diskografskog debija postala jedan od najtraženijih tekstopisaca u Jugoslaviji, a svoju popularnost koristila je da oblikuje nove izvođače.

Godine 1980. napisala je prve pjesme za dotad nepoznatu pop grupu Zana. S njima je pokazala da nije samo tekstopisac, već i producent koji zna nanjušiti talent i pomoći mu da izgradi karijeru, nekad i protiv njihove volje, odnosno sujete. Tekstove za njihov drugi album Dodirni mi kolena, predosjećajući pobunu, sastavu je dala tek kada su već bili na putu za švedski studio Tinija Varge u kojem je snimljen.

Vanvremenski hit i naslovna pjesma tog albuma i danas je jedna od glavnih asocijacija na Marinu i grupu Zana uopće. Kasnije su na njezine stihove snimljeni “Mladiću moj”,  duet sa Željkom Bebekom “Jabuke i vino” i drugi veliki hitovi te desetljećima aktivne grupe. Njihova popularnost događala se paralelno s novim valom, kojim Marina nije bila previše oduševljena. Ipak, u intervjuu za časopis Džuboks iz 1980. pohvalila je pjesme mladog Jasenka Houre.

Grupi Zana Marina se nakratko pridružila i kao prateći vokal, a na jednoj turneji bendu se priključio i gitarist Aleksandar Radulović Futa, koji je postao njezin životni i poslovni partner.

Iako je puno surađivala sa svojim suprugom, karijeru si je gradila uz druge skladatelje. Među njima su Kornelije Kovač, Goran Bregović i već spomenuti Zrinko Tutić, Tonči Huljić i Đorđe Novković. S potonjim je napisala “Svi pjevaju, ja ne čujem” i “Malo mi je jedan život s tobom” s istoimenog albuma Miše Kovača te “Zora je” u izvedbi Nede Ukraden, a koja je prepjevana na više stranih jezika. Zanimljivo je da je za pjesmu “Zora je” složila samo jedan stih – „suza je iz oka kanula“ – s kojima je kasnije zaradila više od sto tisuća eura.

Sa Zrinkom Tutićem Marina je potpisala Massimove uspješnice “Stranac u noći” i “Sunce sja, trava miriše”, koju je kasnije snimila i Severina. Godine 1988. na Splitskom festivalu Oliver Dragojević izveo je njezinu i pjesmu njezina supruga Aleksandra Radulovića “Što to bješe ljubav”,  tom prilikom prvonagrađenu od strane festivalskog stručnog žirija.

Njezine pjesme osamdesetih, između ostalih jugoslavenskih pjevača, snimaju i izvode Gabi Novak i Arsen Dedić, Tereza Kesovija, Ljupka Dimitrovska, Doris Dragović, Marina Perazić, Zdravko Čolić, Željko Bebek, Milo Hrnić, Dalibor Brun, Jasmin Stavros, Duško Lokin, Vlado Kalember, Daniel Popović, Boris Novković, Frano Lasić i Massimo Savić.

Tih godina Marina Tucaković piše i za bosanskohercegovačke rock grupe Divlje jagode i Senad od Bosne, beogradske Divlje anđele i Bulevar, s čijim je gitaristom Nenadom Stamatovićem kratko bila i u braku, te pop miljenike mladih Nove fosile, Neki to vole vruće i Magazin s Ljiljanom Nikolovskom.

Pritom je često autor svih ili nekoliko pjesama na albumu, rijetko kad gostujući autor s jednom pjesmom. S obzirom na njezinu veliku stvaralačku energiju popis izvođača za koje piše prije ratova devedesetih neiscrpan je pa će neki od njih ostati i prešućeni.

Pri samom odabiru interpretatora teksta Marina nije slijedila pravila. Kada su je pitali zašto radi i s lošim pjevačima, odgovorila je: „Zato što sam idiot. Stvarno, meni bilo ‘ko da traži tekst, ja bih ga napisala“. Po vlastitom priznanju bila je lijena i nije se jednako trudila oko svih svojih pjesama i izvođača. U intervjuu iz 1981. rekla je da je u suštini pošten tekstopisac i priznala da ako je pjesma sranje, ona napiše sranje. Tomu usprkos, voljela je čuti svoje pjesme na radiju, čak i one blesave.

Uz hrvatske pjevače njezine stihove, često na glazbu njezina supruga, osamdesetih izvode i perjanice bosanskohercegovačke i srbijanske narodnjačke glazbene scene Meho Puzić, Šaban Šaulić, Miroslav Ilić, Haris Džinović, Vesna Zmijanac i neponovljiva Lepa Brena te mnogi, zaista mnogi drugi. Moglo bi se reći da je pisanje folk hitova krenulo s pisanjem za Mišu Markovića, također sedamdesetih, ali narodnjački hitovi koji dolaze u prvi plan kada se govori o njoj nastali su nakon 1990. godine.

Nakon raspada Jugoslavije ona i njezin suprug Futa u potpunosti su se prešaltali na folk. Oni su zajedno i stvorili ono što je Rambo Amadeus nazvao turbofolkom. To zorno ilustrira čak 18 kompilacija njihovih hitova objavljenih u posljednjih trideset godina.

Prvi izvođači za koje su pisali turbofolk muziku bili su Džej Radamanovski i Svetlana Ražnatović Ceca. No i mnogi drugi duguju im karijeru. Hrvatski pjevači s kojima je radila u poratnim godinama bili su sličnog muzičkog usmjerenja. Među njima se ističu Zlatko Pejaković, koji je na svom albumu iz 1993. imao dvije njezine pjesme, i Severina, čija karijera je tada tek počela.

U turbolentnim godinama na prelasku u novi milenij snimljeno je najviše Marininih pjesama, a neki od većih hitova su Cecina “Kukavica”, “Lopov” Indire Radić i Alena Islamovića, “Iskoristi moje mane“ Seke Aleksić, “Istina je da te lažem” Ace Lukasa, “Kralj izgubljenih stvari” Saše Matića, “Bezobrazno zelene” Željka Samardžića, “Uporedi me” Milice Todorović, “Slatka mala” Jelene Karleuše, “Zidovi” Dare Bubamare, “Uđi slobodno” Lepe Brene, da spomenem samo neke koje će prepoznati i okorjeli protivnici svega što miriše na istok.

Severina njezine pjesme pjeva čitavu karijeru. Najprije je izvodila pjesme koje su snimili drugi, poput “Sija sunce, trava miriše” ili “Dodirni mi kolena”. No njihova bliska suradnja započela je tek na albumu Zdravo Marijo, nastalom u suradnji s Goranom Bregovićem i objavljenom 2008. godine. Marina je napisala gotovo sve tekstove na tom albumu, od kontroverzne “Gas, gas” do kontemplativne “Tridesete”. Severina je snimila i neke od posljednjih pjesama koje je Marina napisala za života, a koje su objavljene na albumu Halo iz 2019. godine.

Godine 2014. njezinu pjesmu “Dan D”, još jednu himnu za osnažene žene, snimila je Nina Badrić. Ipak, osim Severine, hrvatski izvođači nisu se posljednjih desetljeća trgali za njezine tekstove kao što su to činile njihove kolege u Srbiji.

MARINA TUCAKOVIĆ U BROJEVIMA

Nije sigurno koliko je pjesama Marina sveukupno napisala. Sama je govorila o više od četiri tisuće pjesama, s tim da neke nikada nisu snimljene. Brojke u ZAMP-ovoj bazi podataka i na Discogsu su nešto skromnije, ali podudarne. Prema njima snimila je oko tisuću i pol pjesama, s tim da je trećinu opusa snimila prije raspada Jugoslavije, a čak dvije trećine nakon. No kako se u obje arhive zbog različitih reizdanja i prepjeva neke pjesme ponavljaju konačna brojka nije poznata.

Njezini suradnici govoreći o njoj često spominju njezinu humanost. Osim što je od mladih izvođača pravila zvijezde, spasila je i mnoge besperspektivne karijere. Džeja Ramadanovskog spasila je od ulice, veteranu Željku Samardžiću napisala je prve hitove, a Anu Bekutu naučila pjevati. Svoj dug prema Marini mnogi su javno priznali, a posebno su joj zahvalni bili oni kojima je dala pjesme nadahnute događajima iz vlastitog života i kojima je u pjesmama predvidjela ili zapečatila sudbinu.

Ipak, ima i onih koji svoj dug prema Marini još nisu platili. Kao i mnogi drugi i ona je sudjelovala u jednom od sudskih procesa protiv Ace Lukasa.

Bila je iznimno ponosna na filmsku glazbu koju je radila. Upravo joj je ona uvijek davala novu energiju i inspiraciju. Od filmova na kojima je radila najbolje je ostario, odnosno ostarjela Nacionalna klasa Gorana Markovića iz 1979. godine. Zvučnu traku tog filmskog hita već smo spominjali pišući o Dadi Topiću. Skladatelj Zoran Simjanović napisao je muziku za film a Marina Tucaković tekstove za sve pjesme. “Zašto” je otpjevao Oliver Dragojević.

Sudjelovala je u obnovi festivala Beovizija, nacionalnog izbora Srbije za pjesmu Eurovizije, na kojoj su se više puta natjecali i njezini tekstovi, često potpisani pseudonimom. Najuspješnija od njih bila je “Nije ljubav stvar” čiji tekst supotpisuje s Milošem Roganovićem, a koja je u izvedbi Željka Joksimovića 2012. osvojila treće mjesto u Bakuu.

Iako nije komentirala politiku, njezino ime se 2018. našlo na popisu simpatizera Srpske napredne stranke, trenutačno vladajuće stranke u Srbiji.

U prosincu 2008. Marina i Futa izgubili su sina Miloša, a ni dvije godine nakon njezine smrti umro je i njihov drugi sin Milan. Smrt obojice povezana je sa zloupotrebom narkotika. Govoreći u jednom intervjuu kako je podnijela smrt sina i kako se suočila s rakom Marina je rekla da joj se čini kako je, svoj snazi usprkos, sama sebi uvijek bila na posljednjem mjestu te da je stoga bolest uspjela toliko uznapredovati prije nego što se konačno suočila s njom. Pjesma “Mišo moj” koju je proslavila Ana Nikolić govori upravo o tom razdoblju njezina života.

Pred kraj života navodno je napisala biografiju čiji je rukopis predala sinu i suprugu uz molbu da pronađu izdavača i jednog dana objave njezinu priču. Također, imala je želju da je u biografskom filmu glumi Anica Dobra.

ŠKRIPAVA LADICA

Životopis Marine Tucaković u nekim crtama nalikuje onom desetak godina starije Maje Perfiljeve. Obje su za glazbu vezane svojim tekstovima i obje su stihove pisale na glazbu životnih partnera. No dok je Maja ostala zarobljena u svom vremenu kao utjelovljenje generacijske tuge, Marina Tucaković nikada nije prestala biti aktualna.

Stoga još više zajedničkog ima s deset godina mlađom Vjekoslavom Huljić za koju se ne bi iznenadila da ima njezinu sliku iznad radnoga stola. U intervjuu za emisiju Što sam tebi i ko sam sebi iz 2021. godine Marina je baš Vjekoslavu i Maju Perfiljevu, uz Arsena Dedića, Zlatana Stipišića Gibonnija i druge, navela kao svoje omiljene tekstopisce.

Marina je veći dio svoje karijere provela surađujući sa svojim suprugom skladateljem Aleksandrom Radulovićem Futom, baš kao Vjekoslava s Tončijem, a svoje talente i ona je prenijela na sina, pokojnog tekstopisca Milana Radulovića Laću, poznatog po pjesmi “9000 metara” koju izvodi Željko Samardžić. Profesionalni uspjesi ova dva bračna para, bez obzira na očigledne razlike, pokazuju da je brak koji zna spojiti ugodno s korisnim na estradi dobitna kombinacija.

Uz to Marina je i sama surađivala s Tončijem. Tekstove za Dobro jutro, osmi studijski album grupe Magazin, posljednji na kojemu je pjevala Ljiljana Nikolovska, napisale su Marina i Vjekoslava tada još djevojački Tolić. Mlađa na tom albumu potpisuje uspješnice “Ljube se dobri, loši, zli” i “Balkanska ulica”, a starija “Rano, ranije” i “Čekala je jedna žena”.

Ako usporedite tekstove tih pjesama, shvatit ćete da se radi o stilski ujednačenom albumu s Marininim potpisom. To je za nju karakteristično tkanje svakodnevice zamrljano tragovima jabuka i vina, a koje miriše na prepečen tost, slatka peciva i zelene orahe. Taj se stil u Magazinu i glazbi svih štićenika dinastije Huljić osjeti i danas. Između ostalih, sličnostima između dvije autorice zabavljale su se i Obje na YouTube kanalu House of Flamingo.

Za kraj još moramo spomenuti Alku Vuicu, našu autoricu čiji popis djela također uvijek iznenadi, potakne na razmišljanje i razgali, a koja je s Marinom svojevremeno dijelila pojedine izvođače.

Prije odjave napomenut ću da jednako kao što hrvatski mediji u prvi plan stavljaju pjesme koje je Marina pisala za hrvatske izvođače, mahom prije rata i u žanru pop rocka, srbijanski redovito naglašavaju turbo i folk uspješnice snimljene nakon rata. Nekada nije poželjno, a često ni lako dostojanstveno pomiriti te dvije faze njezine karijere.

Sama Marina imala je tendenciju da gleda ispred, a ne iza sebe. Tijekom svojih rijetkih medijskih istupa nije previše govorila o prošlosti. Pred sam kraj ostavljala je dojam da se detalja i povijesnog konteksta ionako ne sjeća najbolje, kao ni nekih svojih tekstova. U tabloidima spominjana Marinina oporuka nikada nije objavljena pa će njezine posljednje misli za javnosti, barem još neko vrijeme, ostati tajna. Sve ostale, stare misli ostavila nam je u svom neiscrpnom katalogu pjesama koji ne prestaje da razgovara s običnim ljudima.