Daj 5: Filip Rudan, Hiljson Mandela feat. z++, Vesna Pisarović i drugi
Daj 5, jer ovo je bio produktivan tjedan iza nas! Jesu li naši glazbenici eksplodirali od kreativnosti, peludi ili toplog vremena? Ili svega navedenog? Jer osim što trčimo s koncerta na koncert kao što smo nekad jurcali, vrtimo mnoštvo novih singlova kao da nema sutra. U bogatoj produkciji domaće glazbe pritom možemo reći da dugo već nismo imali ovako plodonosan i kvalitetan period. Preslušavanje nove glazbe nova je gotovo sportska disciplina, a ako ovim tempom nastavimo, od maratonaca ćemo postati Olimpijci. Svibanj nas je počastio prekrasnim danima, a i odličnom glazbom iz svih smjerova, stilova i žanrova.
Dragi naši glazboljupci, ovaj tjedan u Daj 5 stavljamo vrhunsku jazz rapsodiju, tri boogie-woogie mame kojima je dosta igranja domaćica, reinterpretaciju pop klasika iz godine koja nam je ostavila suvremene evergreene, pop baladu hrvatskog Adama Lamberta i najavni singl prvijenca trenutno najtraženije trap robe na sceni. Uf, idemo zavrtiti tu glazbu i skratiti priču!
She Ka Ra – “So Many Faces”
Od svih izdanja proteklog tjedna, She Ka Ra je ostavila najvećeg traga rapsodijom zvukova i instrumenata kolosalnim singlom “So Many Faces” trajanja više negoli prosječni EP-jevi domaće produkcije. She Ka Ra su dvojac Valerija Nikolovska i Viktor Lipić koji su se igrali s one strane mašte bez ikakve predodžbe o tome što će igra oblikovati i kakvim plodom uroditi. Paru ovo nije nipošto novo zajedničko iskustvo jer duo Nikolovska-Lipić već godinama brišu granice jazza i poliraju umijeće improvizacije koje je ovog puta urodilo eponimnim albumom od samo dvije stvari.
No polusatno putovanje ima više od dvije postaje u amorfnoj ekstazi što miješa semplove govora s vapajima suludih kljava, dok im ritam nabijaju bubnjevi Mile Stavrosa čije ime prepoznajemo iz vrsnih bendova i suradnika poput onih Gabi Novak, Tereze Kesovije, Vanne, High Class Family, Mayalesa, Bastardsa, Songkillersa i Dine Dvornika. Drugim riječima, jazz rapsodija She Ka Re može računati i na svoj soul i funky odjek. Sedamnaest minuta ekspresivnog zvučnog vatrometa koji će vas garantirano i hipnotizirati (posebice Valerijin vokal mistične sirene) budete li se prepustili bez svakodnevnih distrakcija. Ako je s nečim usporediti, onda je ovo doboš torta jazza!
Vesna Pisarović – “Neka ljudi govore”
Vesna Pisarović je nakon izuzetno uspješne Brucošijade FER-a dobila konačni dimni signal neke nove publike koju je odgojila njezina stara publika da su joj pop hitovi suvremeni evergreeni. Vesna se vratila maestralno rasprodanim Domom sportova prije nekoliko tjedana kada je u dva i pol sata izvela svoje hitove nastale 1998-2005., a među kojima je bio i “Neka ljudi govore“. Ova autorska pjesma sa zadnjeg pop albuma naslova Peti balada je o zanemarivanju šuma okoline poradi vjere u ljubav, a radijskim je postajama vladala mjesecima te godine.
Sedamnaest godina kasnije, nakon aranžmana Predraga Martinjaka, Vesna je uz pomoć producenata Vedrana Peternela i Dimitrija Simovića prearanžirala pjesmu u još intimniju, bajkovitiju i sneniju varijantu. Remiks premošćuje trenutak povratka i novih studijskih izdanja među kojima su nove pop pjesme, jazz album, ali i album pjesama sevdaha. Mi dotad uživamo u gudalačkim igrama pop-klasika.
Filip Rudan – “Razine”
Filip Rudan prije objave svog prvijenca priprema publiku na zvuk kojim će ga predstaviti. Svakim je singlom jasno da će se raditi o izdanju ispunjenim baladama, ali unatoč sklonosti prema patosu, Rudan uspješno biva atraktivan, svjež i zanimljiv. Na “Razinama” ga ne megu propustiti usporediti s radnim Adamom Lambertom kojim vokalnim modulacijama vješto prenosi emociju usmjerenu svom lirskom subjektu. U Rudana je to mistična žena kojoj se obraća vrlo stilizirano i lapiradrno, stavljajući vokal ispred teksta na koji u pjesmi i zaboravljamo, prepuštajući se ugodi njegova prirodnog instrumenta.
Prateći videospot potpisuje sve traženiji Benjamin Strike – čovjek koji apstrackiju pocket palme pretvara u figuraciju, a obilježava ga potpisna poigravanja kontrastima svjetla i sjena, tekstura i zasićenosti boja. Strike maestralno postiže sugestiju krhkosti i nježnosti odabirom kompozicijskih elemenata, sukladno i samoj autorovoj skladbi pjesme. No mlada producentica Tara Turopoljac zaslužna je za ideju vizualno atraktivnog spota, čime čini izvrstan tandem sa Strikeom.
Osobno priželjkujem Rudanov album nakon zapanjujuće dobrih obrada Parnog valjka na komemorativnom koncertu posvećenom Akiju Rahimovskom u ožujku ove godine.
Hiljson Mandela – “Još ovu noć” feat. Z++
Ivan Hilje kojeg znamo kao Hiljsona Mandelu i kao člana trap kolektiva KUKU$ ovih je dana napokon objavio svoj dugoočekivani samostalni prvijenac Mandela Effect. Nakon dugo previranja po materijalima, objavio je prvi singl na kojem mu gostuje sve popularniji treper Z++. U intervjuu nam je Hiljson rekao kako je najavljivao solo album u različitim varijantama tijekom godina i imao 20-ak pjesama knamijenjenih prvijencu. No nakon što je počeo raditi s Mihovilom Šoštarićem – Lockroomom kao konačnim producentom, krenuo je iznova snimati. Na albumu gostuju Rasta, Grše, Palac i z++, kao glazbenici koje i sam sluša. Kombinacija za ovog mladog purgera je uspješna što potvrđuje i činjenica da trenutačno ima jedan od naslušanijih albuma na servisima streaminga. Čestitke, Hiljsone!
Gelato Sisters – “Mama Boogie”
Čim čujete prve vokale Gelato Sisters, zabljesnut će vam u mislima portret Andrews Sisters kao najpoznatijih predstavnica žanra swinga i boogie-woogieja. Neda Parmać, Sanja Parmać i Jana Valdevit hrvatska su moderna varijanta ove američke all-girl grupe, a na krajnje ugodno iznenađenje, bend dolazi s visokom razinom vokalno-instrumentalne kvalitete i supstance, čemu zasluge mogu pripisati i odličnom Miri Kadoiću na razdraganom saksofonu, Tvrtku Hrelecu na nestašnom klaviru, Zvonimiru Bajeviću iza provokativne treube, Goranu Delaču na suptilnom basu i živahnim bubnjevima Bramimira Njikoša.
Prpošnost, treperavost i titravost zvuka, kao i vokalnog harmoniziranja kakve bismo uobičajeno čuli u reklamnim jinglovima ili spotovima ovdje imaju jednu dovitljiviju razinu: humora i sarkazma. Djevojke se u pjesmi “Mama Boogie” poigravaju s verbalnim klišejima domaćinstava koje nesuptilno razbijaju u narativu o očekivanjima od žene kao majke i supruge.
Kad pjesmi date šansu, nasmijat će vas od srca i nagnati na preispitivanje tretmana svoje djevojke, žene, majke ili sestre. Subverzija dugo nije čuvala ovako šašavo, vedro, zarazno i milozvučno. Sevap bi bio ne spomenuti i videospot u koji se i ovoga puta uplela mašta kreativca Dinka Doringa koji je triju pristupio kroz estetiku nalik onoj filmova Wesa Andersona. Nakon što je Neda ovih dana najavila povratak Femminema, malo mi je slomila srce zbog pomisli da bi Gelato Sisters mogao biti samo usputan projekt kratkog vijeka, a koji zaslužuje daljnje istraživanje i poigravanje što s revivalom boogieja i swinga, što s relevantnim svakodnevnim temama na ovako prozračan i svjež način.
