Brundanje: Rock galama na kraju grada

Petar Hrstić

Brundanje je okupilo prvu rockersku ligu u Zagrebu / Foto: Samir Cerić Kovačević

Craft, rock i street food festival Brundanje u dvorištu Pivovare Medvedgrad 5. i 6. srpnja doveo je jake rock snage na stage i dosta publike te pokazao da je ljeto u Zagrebu privlačno i bez mirisa soli u kosi i šuma valova

Jonathan / Foto: Samir Cerić Kovačević

Pozicija na zapadu Zagreba u Podsusedu za organizaciju festivala Brundanje možda jest malo ‘izvan ruke’, ali za dobre zvukove domaćeg rock ‘n’ rolla treba malo i otputovati.

Festival je otvorio indie rock bend Jonathan. Kvalitetan i dobar uvod za otvaranje festivala i dokaz da postoje naši bendovi koji mogu ići uz bok stranim imenima koje vidimo svake godine na Inmusicu. Frontmen Zoran Badurina sa svojim trademark crvenim cipelama i ostatak benda ostvaruju jednu emotivnu vezu s publikom. To se vidjelo po majicama fanova uokolo s imenom benda. Česte usporedbe s Franz Ferdinandom i Editorsima možda jesu opravdane, ali daleko od toga da svojim čvrstim zvukom, mističnim ambijentom i melankoličnim vokalom nemaju autentičnosti. Preko ”Have it all”, nezaobilazne ”Maggie” (pjesme kojom su i krenuli 2013.), žešćih rifova u ”Who lies to whom” i ”Hands” te friškijih singlova s daškom elektronike 80ih ”Darling” publika je ušla rasplesano u festival. Osjetio je to i Badurina koji se sa smiješkom zahvalio publici više puta. „Rijeka i Zagreb se vole“, istaknuo je. Hrvatski bend koji pjeva na engleskom obično nije dobra ideja, ali Jonathan je ovim nastupom pokazao suprotno; da i mi imamo odličan indie ”izvozni proizvod” koji može otići na velike svjetske festivale kao Glastonbury ili Coachella.

Nakon indie Rijeke prešli smo u vinkovački blues. Goran Bare s Majkama došao je šamanski na stage i otvorio svoj koncert s pjesmom ”Rođen za suze”. Legendarni mračni frontmen istočio je svoju blues dušu po publici s pjesmama ”Ljubav krvari” i ”Depresija”. Da ne bi ostao dužan prisjetili smo se i Majki iz 90ih s tamnom i predivnom pjesmom ”Mršavi pas” i rock snagom u ”Krvarim od dosade” i ”Ja sam budućnost”. Publika se klasično najviše raspjevala u himničnoj pjesmi ”Budi ponosan” , emotivno tugovala u baladi ”Odvedi me”. „Oni su čudo“, poručio je Bare za svoj bend koji ga je budno pratio. Bilo je tu i veselih tonova kao što je reggae verzija pjesme ”Put ka sreći”, kao i nastavak rock klasika kao ”Mene ne zanima”, ”A ti još plačeš” i”Vrijeme da se krene”. Bis je ipak rezerviran za blues i ”Noćas prelazim rijeku” nakon koje je Bare propovjednički ‘blagoslovio’ publiku i otišao sa stagea.

Goran Bare i Majke / Foto: Samir Cerić Kovačević

Da prva večer ne završi u tamnom tonu pobrinuo se Let 3. Riječki performance rockeri donijeli su potrebnu dozu adrenalina na binu i još jednom pokazali da su jedan od najboljih live bendova u državi. Energija u uvodnim pjesmama ”Drama” i ”Vjeran pas” digli su publiku na višu razinu. Prlja, Mrle i ostatak ekipe s klasicima na albumima Peace i Jedina doveli su zvučnike do krajnjih granica. Pjesme ”Kontinentio” (s puhačkom sekcijom u pozadini), ”Pokvarena žena” i ”999” uvijek dokažu da Let 3 imaju još u sebi onu jaku rock energiju koja podiže okupljene i da im nije sve u performansu. Nakon klasika došao je artizam i koketiranje s folkom i estradom koji je idealno uklopljen u rock bend (Let 3 vjerojatno jedini to prirodno može izvesti) – pjesme ”Mamne baneta”, ”Sokol” i balada ”Dijete u vremenu” nastavila je dobro raspoloženje i ples ispred bine. Performans je krenuo s bacanjem perja u pjesmi ”Izgubljeni”, a da okupljeni vole Let3 bez rezerve vidjelo se u zdušnom pjevanju provokativnih hitova ”Riječke pičke” i ”Kurcem u čelo”. Na bisu je došla promjena outfita u pobjednici Dore ”Mama ŠČ”, a pjesme ”Profesor Jakov”, ”Ero s onoga svijeta”, ponovljena ”Drama” i ”Ženu varam” zatvorili su prvi dan Brundanja.

Let 3 / Foto: Samir Cerić Kovačević

Drugi dan festivala počeo je malo ranije (u 19 sati, a ne u 20 sati kao dan prije) tako da je sunce poprilično zagrijalo binu i prostor ispred nje. To nije smetalo da nas Savršeni marginalci (posljednja postava Hladnog piva bez Mileta, a s novim vokalom Krmpom iz benda Deafness By Noise) vrate u dane hrvatskog punka 90ih. Bend svira klasike s prva tri albuma HP-a (Džinovski, G.A.D. i Desetka), a potkrala se koja pjesma i s albuma Pobjeda i Šamar. Logično uvodna ”Dobro veče” te kultne ”Princeza” i ”Pjevajte nešto ljubavno” otkrile su da je termin ‘Punk nije mrtav’ istinit. Vokal Mile Kekina u pjesmama je izvoran i dio je punk nasljedstva benda iz Gajnica, ali ga je Krmpa energijom i vidljivim respektom dostojno zamijenio. „Punk gerijatrijo, jesmo li prisutni?“ uzviknuo je Krmpa tokom koncerta i nastavio s hitovima. ”Rigoletto”, ”Narcisoidni psi”, ”Studentska”, ”Narcisoidni psi”, ”Buba švabe” kratko, čisto pankerski redale su se jedna za drugom i vidjelo se koliko publika još uvijek voli staro Hladno pivo i dečki iz benda još uvijek čvrsto vladaju stageom i pritom se dobro zabavljaju. Poziv na šutku je došao na ”Fur immer punk”, a doživio je vrhunac na ”Zakaj se tak oblačiš”. Marginalci su obradili i hit poznat po obradi Pekinške patke ”Bila je tako lijepa” i na bisu odsvirala punk himnu Hladnog piva ”Trening za umiranje”. Drugi dan je pankerskom energijom startao jako dobro.

Savršeni marginalci / Foto: Samir Cerić Kovačević

Nakon benda iz Gajnica otputovali smo do benda iz Vinkovaca. Vokal Alen Marin, gitarist Davor Viduka i ostatak Kojota odmah su krenuli s hitovima. Lijepo je bilo čuti provjerene rock pjesme kao ”Razuzdan i lud”, ”5 milijardi ljudi”, ”Sto milja daleko od nje” – ali nažalost, zvuk na početku koncerta nije bio uštiman. Energija benda bila je prigušena zvukom, tako da žestoki riffovi Vidukine gitare i Alenov vokal nisu do kraja došli do izražaja. Ipak, iskustvo je prevladalo i Kojoti su pregrmjeli lagane probleme i plivali kroz koncert te s pjesmama ”Halucinacija”, ”Hodala je pola metra iznad zemlje”, ”Trese, lupa, udara” lagano prisvojili publiku na svoju stranu. Obrada pjesme Šarla Akrobate ”Ona se budi” svakako je u tome pomogla. „Ajmo Davore, dok se nisu razišli!“ u šali je poručio je Alen Viduki i na bisu su Kojoti podigli publiku dokraja na noge, te s energičnim starim hitom ”Moćan san” i nabrijanom ”Zajaši zmaja” uspješno zatvorili koncert.

Kojoti / Foto: Samir Cerić Kovačević

Poslije Kojota među publikom se željno iščekivao Jura Stublić, jedan od vođa nikad prežaljenog novog vala. Stublić i njegov novi Film otvorili su koncert s uspješnicom svakog partyja u zadnja četiri desetljeća – ”Pjevajmo do zore”. Unatoč godinama, Jura je uz pomoć dobro uigranog benda uspio prenijeti ljubav i emociju koju šalje dugi niz godina. Uz pomoć gitarista koji ima jako sličan vokal, pjesme ”Srce na cesti”, ”Lijepo, lijepo, neopisivo”, ”Dijete ulice” stigle su do publike koja je zdušno s Jurom pjevala gotovo cijelo vrijeme koncerta. Obradio je Jura i Azru, dodavši da je i on u početku bio vokal tog kultnog benda. „Štulić me mrzio iz dna duše jer sam pjevao njegove pjesme“, sjetno je izjavio i obradio Azrinu ”Užas je moja furka”. Bio je tu i hommage Grupi 220, obrada pjesme ”Osmijeh”. Premda mu zna zadrhtati glas, još se iz Jure Stublića javi onaj Jura Jupiter s početka 80ih, i za te momente se još uvijek isplati poslušati ga uživo. Vrhunac emocije donijela je jedna od najboljih rock balada kod nas ”Mi nismo sami” koju je publika pjesmom najviše prihvatila. Na kraju koncerta s pjesmama ”Dobre vibracije”, ”Ljubav je zakon” i bakljama začinjena ”Sjećam se prvog poljupca” Jura nas je ljubavlju otpratio do Pipsa.

Jura Stublić / Foto: Samir Cerić Kovačević

Zagrebački bend Pips, Chips and Videoclips zatvorio je ovogodišnje Brundanje. Dubravko Ivaniš Ripper i društvo definitivno znaju što rade na stageu i organizirali su setlistu filigranskom preciznošću. Na uvodu smo dobili pjesme s zadnjeg albuma Vesna taman da uplovimo u noćnu klupsku čagicu. Pjesme kao izvrsna ”Pariz” i ”SSND” imaju čudnu reakciju kod dijela publike, ali Ripperov flow u kojem zna koristiti i elektroniku, autotune i synthpop samo je dokaz da su Pipsi bend koji se reinventira u razne art stilove. Tim reinventiranim dijelom i životnim porukama unatoč promjeni zvuka (kao u pjesmi ”Većinom” – ‘većinom se zavuklo od nje, a većina tog je apsolutno sve’) Ripper ponovno dokazuje da je odličan tekstopisac. Na početku koncerta čuli smo i osvježenu pjesmu ”Ljubav” u kojoj na koncertima gostuje i Ripperova kćer Lucija kao reperica. Sa tim drukčijim izvedbama Pipsi daju novu krv u stare hitove. Ripper je za drugi, glavni dio koncerta posložio više-manje standardnu pjesmaricu koju publika voli. Pjesme kao što su balade ”Malena”, ”Narko”, ”Dođi vilo” i ”Plači” sadrže onu Ripperovu shoegaze emociju, dok su pjesme s kasnijih albuma ”Bi li ili ne bi” i ”Htio bi da me voliš” postali hitovi u publici i dostigli pjesme iz 90ih i ranih 2000-tih. Pjesme ”Supermama” i ”Zdenka i vanzemaljci” digle su publiku na noge, da ne bi sve bilo u baladnom tonu. Dubravko i ostatak benda za bis su ostavili legendarnu ”Malu fuficu” s prvog albuma Shimpoo Pimpoo, ali s akustičnim uvodom (opet dokaz da se pjesme mogu osvježiti i zvučati dobro) i nastavak bisa je zatvorio retro ton – upaljeni upaljači na ”Poštaru lakog sna” dali su poseban štih, ta vibra se nastavila na ”Gume na kotačima” da bi za drugi bis Pipsi ostavili dvije nogometno-himničke, ”Nogomet” i ”Dinamo ja volim” koja je očekivano zapalila publiku do kraja.