Bratstvo i djetinjstvo

Prikazi brata i sestre u popularnim pjesmama naše diskografije, od fratella i švore do brace i seke

Što nam popularna kultura može reći o tome kako gledamo na uloge brata ili sestre? Jesu li stariji brat ili sestra uvijek zaštitnici i uzor mlađima? Moraju li baš ti mlađi biti crne ovce i sjeti li se itko ikad srednjeg djeteta? Smije li sestra krenuti u potragu za boljim životom i ostaviti brata s Olgom, Mašom i Irinom? Pjeva li se kod nas o bratskom ili sestrinskom rivalstvu? Zašto je mlada i privlačna žena svakome seka? I koga se sve može zvati bratom?

Odgovore na ta pitanja pokušala sam pronaći analizirajući više od sto i pedeset hrvatskih pjesmama koje u svom naslovu sadrže neki od oblika riječi brat i sestra a nastale su u nekom od žanrova popularne glazbe u posljednjih sedamdesetak godina. U zagradama ću navoditi autore tih tekstove. Istraživanjem nisam obuhvatila instrumentalne skladbe, narodne napjeve, obrade, uspavanke te vjerske i dječje pjesme.

Braća su opjevanija od sestara / Ilustracija: Hrvoje Dešić

Kao i u slučaju sinova i kćeri, i ovoga puta ženski je rod pao u sjenu muškog jer su pjesme o braći brojnije i raznovrsnije. No to nije jedina stara rana otvorena u ovoj priči. Najstariji brat u našoj diskografiji – “Moj brat” Arsena Dedića iz 1966. – u mnogočemu je nalik odsutnom ocu. Brat često misli na njega, baš kao i društvo koje se okuplja pred gostionom.

Pita se gdje je, je li sam, „da l’ ga sumnjiva društva još vode, da im priča i vino im plaća, uvijek voljan da da sve nizašta“. Dok s društvom nagađa o njemu, suočava se s dosadom i prazninom kuće i luke koju je brat davno napustio. Arsenova slojevita šansona svoju je premijeru imala na Splitskom festivalu, čiji je stručni žiri njezine stihove tada opisao kao beznačajne i trivijalne. Publika mu je dala treću nagradu.

Prva se sestra u našoj diskografiji pojavljuje iste godine, ali u znatno manje kontroverznoj te danas zaboravljenoj pjesmi. “Sestra mi se udaje” Božidara Ivaniševića, crnogorskog pjevača i autora, koji je godinama bio solist na Radiju Zagreb, prigodna je svatovska pjesma, sadržajem i formom naslonjena na folklor. U tom je kontekstu puno zanimljivija “Rastanak će doći, sestro” koje u duetu izvode sestre Milica i Nevenka Milanović, ujedno autorice pjesme.

Ganutljiva pjesma, nadahnuta udajom starije sestre, umjesto suza radosnica zbog svadbene svečanosti nudi žal nad prekinutim djetinjstvom i najavu korjenite promjene u životu obiju sestara. Prigušeniju nostalgiju za izgubljenim danima djetinjstva osjetimo i kod Dedića, a to da sjećanje na braću i sestre neizbježno vodi u zečju rupu najranijih sjećanja potvrdit će se i u kasnijim primjerima.

 BRATE U TUĐINI, SESTRO KOD KUĆE

Meho Puzić je kultnu “Moj brate u tuđini” snimio 1970. godine, a njegov vapaj za bratovim pismom iz tuđine tematski su pratile su brojne pop, rock, klapske i druge pjesme. Braću u tuđini iz nešto drugačijeg ugla promatraju likovi u pjesmama “Piši, voljeni brate” (V. Jakšić) i “Brate moj” (D. Kovačiček). „Živim za onaj dan kad ćemo kući doći, skratiti našoj majci duge besane noći“, pjeva Alaga Gagić 1972., podsjećajući brata da piše usamljenoj majci, sa sumnjom u ispravnost odluka koje su ih obojicu odvele od kuće.

U novijem duetu “Iz tuđine dolazim ti, brate” (A. Šola), Mladen Grdović i Duško Lokin donose razgovor između starijeg brata, koji je ostao uz roditelje, i mlađeg, mornara, koji nije mogao doći na njihove sprovode. Sudeći po pjesmama, sestre ne odlaze u inozemstvo. Rijedak primjer predstavlja pjesma “Povej mi, sestra” (N. Zuban), ispričana iz perspektive žene koja živi u tuđini i zahvalna je sestri što ju je posjetila, donoseći sa sobom sunce djetinjstva i dašak rodnog kraja.

Drugi primjer je uspješnica Crvene jabuke “Vraćam se tebi, seko” (Z. Fazlić), koja se naslanja na mornarske teme, podcrtavajući tvrdnju da je u našoj pop kulturi more krivo za štošta te da je povratak obitelji uvijek i povratak zavičaju. U obje pjesme sestra kojoj su upućeni stihovi ostaje kod kuće.

Ironiju i pomutnju u niz gastarbajterskih pjesama unose Bolesna braća s pjesmom “Oprosti mi brate”, koja citira Pađenova “Fratella” i rimama secira život fiktivnog iseljenika u Münchenu. Nešto drugačije, ali uz neupitni žal za minulim, izražava Marinada u “Tri sestre” i Šumski u pjesmi “Sestra” (M. Juraga). Spojivši elemente ruske drame s mediteranskom legendom o tre sorelle, Marinada slika portret jednog kućanstva na izdisaju, u kojem sestre sanjare „o dobrim starim danima kad su roditelji bili živi“, dok im „život prolazi zabrinjavajućom brzinom.“

Nisam spremna zaključiti što je tema pjesme “Sestra”, ali motiv nostalgije za djetinjstvom u njoj je neupitan. Stihovi „naviru mi sjećanja, stara fotografija, snijeg na bijelim brezama, gađamo se grudama, ali nitko ne zna da ti si moja sestra“, su kao stvoreni za neki indie triler ili obiteljsku dramediju. Nešto se skriva ispod te zimske idile: „sablasti iz djetinjstva, strah od mračnih uglova, u ulici brijestova, ti se skrivaš, žmirim ja“ – a svatko može izabrati koju traumu će tamo pronaći.

Pjesma “U sobi on i brat” Hladnog piva oštro prikazuje nemogućnost napuštanja djetinjstva i odlaska iz dječje sobe, čak i s navršenih trideset godina, kad osobna trauma postaje društveni fenomen. „Stoji mi na putu, žica me za kunu, tu je gdje god se okrenem, u Jabuci na šanku, u prolazu Cibone, po cijelom gradu k’o da prati me“, govori promatrač kaotičnog života tridesetogodišnjeg buntovnog tinejdžera.

S druge strane priče o nostalgiji su pjesme o preminulim bližnjima. One otvaraju prostor nostalgiji koja nadilazi svakodnevne uspomene i zadire u dublje slojeve tuge. Takvu daljinu i odsutnost teško je nadoknaditi i u potpunosti shvatiti. U tom kontekstu pjesme o preminuloj braći i sestrama stoje kao pokušaji da se to učini. Među istaknutim primjerima je pjesma “Vrata moje sestre” (Gibonni): „I opet sam dijete, opet idem u duboko, tu gdje ne vidi se dno, i čežnja je moja dokle seže oko, dok se pozdravljam sa njom“.

Kako svako sjećanje ne bi ostalo obavijeno sjajnom koprenom nostalgije, Ibrica Jusić u staroj pjesmi “Odnesite me, braćo” (Z. Jelčić), kao Warren Zevon iz našeg sokaka, izražava želju lirskog subjekta da ga braća zaborave u vremenu, negdje na nekom otoku, samo sa psom i gitarom. Ili, još bolje, da ga ondje i sahrane, čime se suprotstavlja idealizaciji zadržavanja u prošlosti.

RECI, BRATE, NASMIJ SE, SESTRO

U mnogim pjesmama, titule brat i sestra nadilaze krvno srodstvo i postaju simboli zajedništva, savezništva i emocionalne bliskosti, osobito u trenucima suočavanja s neizbježnim ljudskim iskustvima. Kada braća Benc u pjesmi “Pijmo braćo“ pozivaju na čašicu i veselje pred neizbježnom ljudskom pokorom – smrću – ne misle nužno na rodbinu, već na sve one s kojima dijele osjećaj prolaznosti. Isto vrijedi za svaki osjećaj pripadnosti grupi, bila ona veličine čovječanstva, naroda, vojske, sela ili benda. „Gremo, braćo, pod istu bandiru“ – o sestrama ćemo kasnije.

Na tragu izreke „nekome rat nekome brat“ moglo bi se posvetiti cijelo poglavlje pitanju tko je kome brat u takvim krajnjim okolnostima. Primjerice, u pjesmi “Nigdar više brat” (K. Zadravec) iz 1992. godine Hrvoje Hegedušić pjeva o susjedu koji mu je nekoć bio poput brata, ali se preko noći „kak torba obrnul“. No prva asocijacija na ovu temu često je pjesma grupe Dire Straits “Brothers in Arms”, koju su kod nas obradili Zlatni dukati kao “U oružju brat”. Na temu bratstva po oružju oslanja se i pjesma “Reci, brate moj” (M. Škoro), ispričana iz perspektive branitelja koji se u miru osjećaju zaboravljenima i napuštenima.

Prijatelju se kao bratu obraćaju mnoge pjesme, najviše u žanrovima pop i folk muzike te hip hopa. U narodnoj glazbi bratu se najčešće povjeravaju ljubavne muke, dok u hip hopu gorki reperski monolozi često služe i kao društveni komentari, u kojima je „brate“ više poštapalica nego izraz bliskosti. Ipak, u oba žanra nalaze se zanimljive iznimke.

Pjesma “Bratstvo i jedinstvo” s kultnog albuma Svaki pas ima svoj dan ističe se kao jedna od tih iznimaka. El Bahattee, u suradnji s Alejuandrom Buendijom i Tram 11, iznosi oštru društvenu kritiku nasilja među mladima, nacionalnih podjela, korupcije i političkih manipulacija u Hrvatskoj. Pjesma započinje citatom govora Josipa Broza Tita o krvlju izborenom bratstvu i jedinstvu, a završava zvukovima blejanja i mljackanja – simboličnim prikazom pasivne mase koja će šutjeti pred nepravdom sve dok ima kruha i igara.

U biografskoj pjesmi “Hvala ti, nadbiskupe brate” (J. Banković), riječ „brat“ odnosi se na blaženog Alojzija Stepinca, dok u pjesmi “Nahrani ga kao brata, tjeraj ga kao vraga” (Ivica Grujo), označava – konja. U tamburaškim pjesmama riječju „braca“ označavaju se najbliži prijatelji, oni s kojima se do jutra pije. No u pjesmi “O’šo braca u Englesku” (M. Vestić) braca je opisan kao sanjar i rokerski Antuntun opsjednut Beatlesima. Posebnu kategoriju čini pjesma Novih fosila “Radije budi mi brat” (N. Antičević), koja opisuje susret s osobom iz prošlosti koja tamo i pripada, uz blijede fotografije i sjećanja.

Gdje su sestrice, moje prijateljice? Možda ih možemo pronaći u pjesmama čiji naslovi ne sadrže riječ „sestra“ ili u onima koje ne govore nužno o ljudskim odnosima. Iako nemamo mnogo pjesama koje izravno govore o sestrinstvu i ženskom prijateljstvu, naš repertoar obuhvaća bajkovite naslove poput “Sestra noć” (J. Stublić) i “Sunčeva sestra” (L. Bajuk). O drugoj ženi kao sestri, i to u dva vrlo različita konteksta, pjevaju jedino Vesna Pezo u pjesmi “Sestro” i Lidija Bačić u “Nasmij se, sestro” (S. Buljan).

Kad je riječ o pjesmama napisanim za muške izvođače, sestra je često prikazana kao mlada i privlačna žena, a ne kao prijateljica ili rodbina. To se može vidjeti u pjesmama poput “Sve su seke k’o jabuke” (M. Mihaljević), “Idu seke” (Z. Sabolek), “Raspameti se, seko” (S. Vuco), pa čak i u hitu “Sve bi seke ljubile mornare” (N. Ninčević). Romantičniji i manje incestuozni primjeri uključuju pjesme “Sestro srca mog” (J. M. Stanić) te “Sestro i kraljice” (S. Sekulović).

To su primjeri pjesama u kojima izrazi brat i sestra ne podrazumijevaju krvno srodstvo, no katkad je upravo dvosmislenost dobrodošla, kao što je to slučaj optimistične odi zajedništvu “Bratello” (T. Obrovac). Postoje, naravno, i pjesme koje zaista govore o pravoj braći i sestrama. Primjerice, “Moja sestra” (Šajeta) opisuje sestru udanu za pomorca, dok se u pjesmama “Moja seka” (B. Mihaljević) i “Moja sestra” (M. Švenda) govori o sestrama koje tek treba udati. U mračnom međuvremenu “Sestra” post punk benda Sinovi i “vris / sestra” chem-hop dvojca litl itali progovaraju o tuđim i izgubljenim sestrama.

O pravoj braći pjevaju i “Mome bratu papučaru” (P. Lendić) te “Tata, kupi mi brata” grupe Passage. U potonjoj sin moli oca da mu „kupi“ starijeg brata, koji bi ga učio o tome kako treba sa ženama. Pjesma “Brate veliki” (M. Jelavić) opisuje nemoć mlađeg brata da ispuni očekivanja starijeg, da bude jednako snažan i grub – iako sama glazba tekstu daje podrugljiv ton, neobično naglašavajući tu nemoć. Grubost je prisutna i u pjesmama u pjesmama “Brat” (S. Antić) i “Mili brate” (M. Nakić).

U rap pjesmi Alejuandra Buendije neimenovani mlađi brat postaje središte obiteljske sage o životu sa sociopatom, dok “Mili brate” donosi potresnu priču o nasilju prema ženi, izražavajući duboku odbojnost prema bratu iz naslova. Tema zavađene braće pojavljuje se i u pjesmi “Dilili su braća” (M. Tutić).

MALI CRNI BRAT I ŠVORA

Posljednjim ću poglavljem obuhvatiti primjere pjesama koje su rijetke ili jedinstvene, a ipak zaslužuju spomen. Među prvima je “Mali crni brat” (M. Radović), koju su sedamdesetih izvodili Tihomir Pop Asanović i Zdenka Kovačiček, a duhovito i upečatljivo progovara o rasizmu. Ljubo Jelčić je tih godina otpjevao podjednako duhovitu ljubavnu pjesmu o prometnoj nesreći pod nazivom “Vjerujte, sestro, tako je bilo” (D. Britvić).

Azrina “Sestra Lovel 1984” (B. Štulić) aluzija je na Orwellov distopijski roman 1984., a u našu pjesmaricu uvodi lik Velikog Brata, koji je sinonim za nadzor: „ne ljuti Velikog Brata, nasmiješi mu se iz potaje“, pjeva Johnny. Iako se izrazom „sestra“ nerijetko aludira na neku od hrvatskih regija, u tom je kontekstu zanimljivija “Bratska ljubav” (I. Krajač), koju su na Festivalu kajkavske popevke 1989. izveli Boris Dvornik i Mladen Crnobrnja, izražavajući ljubav isključivo prema vlastitoj regiji, bez želje da se zamijene.

U našem se katalogu nalaze i pjesme o kulenovim sekama, sestrama noći, zlim časnim sestrama i slučajnim švorama. Terezina “Švora” (M. Popadić) govori o nemogućoj ljubavi – neutješna žena, uvjerena da je veza s njezinim odabranikom zbog obiteljskih utjecaja osuđena na propast, odustaje od traženja nove ljubavi. Zamišlja kako će on otići ploviti morem, a ona postati švora odnosno časna sestra. S puno emocija ispjevana je i pjesma “Dvi sestre blizanke” (I. Jagnjić), jedna od rijetkih koja tematizira mistične blizance. Inače, spomen blizanca u domaćoj glazbi obično simbolizira alter ego ili srodnu dušu, a ne doslovno brata ili sestru blizanca.

Opjevalo se i složnu braću s Brača, braću Crnomiri, posavsku braću Begiće, pa čak i braću Grimm, u pjesmi o momku koji živi u zabludi. A među pjesmama koje bi se mogle spominjati u diplomskim radovima koje tematiziraju bizarna uvjerenja su i “Braco je tu” (J. Pađen) o Braci sa Srebrnjaka te “Gojko, brate naš” (Z. Tolj) o bivšem ministru obrane Gojku Šušku.

Prikazi bratsko-sestrinskih odnosa: nostalgija za djetinjstvom / Ilustracija: Hrvoje Dešić

Prikazi bratsko-sestrinskih odnosa u hrvatskoj popularnoj glazbi obuhvaćaju bogat raspon emocija, uloga i simbolike. Premda se pojmovi „brat“ i „sestra“ na prvi pogled čine usko vezanima uz krvno srodstvo, u pjesmama često poprimaju šire značenje i postaju simboli pripadnosti, podrške i zajedništva koje nadilazi biološke granice.

Dinamika tih odnosa u našoj se glazbi najčešće istražuje kroz nostalgiju za djetinjstvom i bliskost u teškim trenucima. Pritom prikazi sestara često ističu njihovu ženstvenost, a likovi braće preuzimaju ulogu zaštitnika, a katkad i očinske figure. Iako u tekstovima prevladava osjećaj nostalgije i žaljenja za prošlim vremenima, neke pjesme otvaraju prostor za unutarnje sukobe i društvene komentare, sugerirajući da su obiteljske veze, stvarne ili simbolične, uvijek složene i usko vezane uz širi društveni i kulturni kontekst.

Ovaj je tekst financiran od strane Agencije za elektroničke medije, putem projekta poticanja novinarske izvrsnosti.