Jakša Jordes: „Saksofon je univerzalni jezik“

Jakša Jordes je nakon velikog povratka Daleke obale, u kojem je za mikrofonom zamijenio Marijana Bana, novi album snimio sa svojim standardnim instrumentom: saksofonom. Album Saxoholic izlazi najesen, a o svim njegovim glazbenim transformacijama popričali smo u pauzi rada na kući u rodnoj mu Lumbardi

Pjevač Daleke obale saksofonist Jakša Jordes je postao sasvim slučajno

Iako je sudjelovao na mnogim albumima nagrađenima Porinom, Jakša Jordes donio je svoj prvi fizički Porin u rodnu kuću u Lumbardi na Korčuli. Kao sad je posljednji studijski album Daleke obale koji je ove godine nagrađen u kategoriji Najbolji rock album. Iako cijeli život svira, Jakša na ovom albumu pjeva. Poznati saksofonist ovih dana ustaje se u šest sati jer gradi jacuzzi, tako da mu ljeto nije samo muzički radno. S Dalekom obalom ima niz dogovorenih koncerata, ali solo saksofon svira posvuda na obali. Naš glavni povod ovom razgovoru njegov je novi album Saxoholic koji će objaviti najesen za diskografsku kuću Dancing Bear, a koji je najavljen singlom ”F You JJ”. Na ovom autorskom albumu Jakša ipak ne pjeva, a suradnici su mu Ivica Premelč, Miro Tabak, bend Djeca!, Neno Belan, Vedran Križan, Renman, Leo Rumora, Ana Kabalin, Alen Križaj, Leo Anđelković, Zdravko Valentin i Vlasta Skrbina.

Svaki put kad sam tipkala pitanja za ovaj razgovor, umjesto Saxoholic pisala bih Sexoholic pa zatim ispravljala. Naziv albuma me malo podsjetio na osamdesete, kada su naslovnice bile puno smjelije i sugestivnije. Prodaje li i danas seks bolje? Kako ti razmišljaš o ovom i jesi li išao u tom smjeru kad si odabirao naziv albuma?

Ma ni najmanje! Mislim da to funkcionira kod žena. Mislim ono, imaš malo veće cice pa te ljudi prate, ali mislim da to kod muzike i mene to baš ne pali. Čisto sam mislio o saksofonu. Ja sam saksoholik, stalno sviram, i radoholik sam! Da ne kažem i alkoholik! (smijeh)

Ne znam prodaje li seks glazbu. Čak su mi govorili da bih trebao imati u spotu puno lijepih djevojaka pa sam i napravio takav jedan spot, ali uopće nije prošao. To ne gađa. Kad smo napravili spot za ”F You JJ”, stalno su mi stizali komentari kako je spot odličan, a tamo nema nikakvih eksplicitnih momenata. Dakle, kod mene to ne pali baš.

Ako bismo ga usporedili s Ambidexterom, po čemu se Saxoholic razlikuje od svog prethodnika? Što je bila nit vodilja i kako su nastale pjesme za Saxoholic?

Ambidexter je skroz house album sa saksofonom. Tu sam imao baš dobre DJ-eve koji su radili dobre podloge sa mnom. Ovaj novi album više sam radio sam. Imam dvije pjesme na kojima sam koautor s Mirom Tabakom. Ovdje sam više išao pokazati sebe, kako slušam i radim muziku.

Kakva je sada klupska scena nakon korone? Osjeti li se neka razlika u nastupima prije i sada? Otvorenost ljudi i slično…?

Ljudi su stvarno željni zabave i rado dolaze. Sad je to sve već krenulo, hvala Bogu. U vrijeme korone, prije dvije godine, imao sam tri gaže. Propao sam skroz! (smijeh) Tri tvrtke mi propale! Nisam imao što drugo nego početi graditi kuću. To je bilo grozno, ali mi je otvorilo neke druge ideje. Sredio sam tu kuću, napravio album, radio s Dalekom obalom album. Bio sam prilično u muzici, samo nisam mogao doći među ljude. A kad muzičar ne dolazi među ljude, kao da je mrtav!

Nastupao si u Španjolskoj, Češkoj, sad ćeš i u Italiju. Kako dolaziš do tih nastupa? Imaš li nekog agenta za međunarodno tržište?

Za ovaj moj saksofon, za house electro nemam, to radim sam. Ljudi me nalaze na Instagramu, Facebooku… Dosta ljudi je ljetovalo u Hrvatskoj pa bi me u klubovima čuli, uzmu broj.

Imaš li neke želje za međunarodnu karijeru? Koliko znam, Dancing Bear je kod nas zastupnik Warner Musica.

Svi imaju tu tajnu želju. U biti, ja nisam ograničen jezikom. Saksofon je univerzalni jezik. Čuj, ako se dogodi čudo, dogodit će se. I ovim sam zadovoljan. Stalno sam na putu… Volim putovati! U hotelima sam stalno, a u slobodno vrijeme dođem u Lumbardu. Ja jedino znam svirati. Nije da mi ide baš taj menadžerski dio, moraš naletjeti na nekoga kome ide da se nešto više dogodi. Kao 2Cellos kad su naletjeli na Eltona Johna.

Kažeš da je saksofon univerzalni jezik, no što je s publikom? Možeš li osjetiti razliku među publikom u Španjolskoj i Italiji ili, primjerice, Češkoj? Ipak su to kulturološki različite zemlje.

Znaš, oni nisu ‘inficirani cajkaškom’ muzikom. To se vidi kod ljudi jer drukčije percipiraju muziku. Oni baš pokazuju emocije! Kod nas treba proći neko vrijeme da se ljudi opuste pa da pokažu neku emociju, ali vani to vrlo jednostavno ide. I ovaj album, vidi se da nisam ‘inficiran cajkom’. Mislim da mi je album svjetski!

Kad kažeš da su naši ljudi ‘inficirani cajkom’, kako se to pokazuje na tvojim nastupima?

To su neke tajne koje ja vidim u ljudima. Kad slušam naše zabavnjake, svi imaju tu neku laganu notu one boli: tuli-luli, žaruljica! Ja to čujem, ali kod mene to ne možeš čuti! Nisam inficiran i time se ponosim!

A kakvu ti glazbu voliš? Što sad slušaš kad gradiš jacuzzi?

Doma noću, kada sam sam, u studiju radim muziku. Danju samo slušam cvrčke! Ne slušam muziku preko dana jer ju stalno slušam kad radim, a onda se moram malo odmoriti da bih se mogao primiriti pa nešto snimati, opet raditi. Moraš se zaželjeti muzike da možeš na svakom koncertu dati maksimum.

Na koji način stvaraš svoju glazbu?

House electro je kao pop, ima melodijske linije i harme. Techno je samo ravan i diže na ritam. Imam snažan spoj s popom. To je neki moj recept; težim tome da su melodije lijepe i ugodne uhu. To mi je bitno. Sanjam pjesme, sanjam melodije…

Jakša voli glazbu iz idealističkih razloga ponajprije

Kako si karijeru prilagodio različitim tipovima izvođača?

Svirao sam s puno bendova u Hrvatskoj: Psihomodo pop, Let 3, u Jinxima sam bio deset godina. Tu su i Pipsi, Majke, Rundek. S Hladnim pivom snimio sam dva albuma i tada mi je Suba rekao: „Jakša, ti si jedini čovjek koji svira iz ideala!“ U biti, to je istina! Ako ne sviram, imam problema sa sobom, teško spavam i nervozan sam. Jednostavno moram doći među ljude, uzeti instrument i malo svirati. Guštam kad u ljudima vidim da sam ih ‘pogodio’, kad se opuste… Kad se dogodi i doživi ta ljepota spoja muzičara i slušatelja!

Drugačije je kad pjevam koncerte s Dalekom obalom gdje dolazi par tisuća ljudi: to je jedan način na koji nastupaš. A drugi kad dođeš u mali klub gdje je sto-dvjesto ljudi i tada si totalno prisan. Čovjek je tik do, samo mi ostavi prostora da imam saksofon ispred sebe. To mi je najdraže! Izađem van i pretvorim se u Jakšu Jordesa. Stavim svoje cvike i svijet je moj, stage je moj i ljudi su moji!

Daleka obala ušla je u jednu novu fazu i koliko god su na prvu mnogi bili skeptični kako će to ispasti bez Marijana Bana, Daleka obala se na neki način skroz upgradeala i sasvim ste sjajni u novoj ulozi. Kako komentiraš dosadašnje razdoblje?

Hvala ti puno! Mislim, Marijan Ban je velikan kojeg obožavam! Ja razumijem sve ljude koji su rekli: „Ma gdje će Daleka obala bez Marijana Bana?!” Moja majka zna da sam svirao sa svjetskin zvijezdama, da sviram sa svima, ali čak mi je i ona rekla: „Jes’ ti njih pita’ da smiješ pivat te pjesme?” (smijeh) Skeptičnosti je bilo i nikome ne zamjeram. Štoviše, i ja bih se isto možda ponašao, ali ima tu jedan novi moment. S obzirom na to da sam ja taj neki lik iz ideala, na povjereni zadatak ušao sam sasvim u njega. Imam glas sličan Banovom i mislim da se to lijepo izvodi. Uglavnom, pjesme žive, mlađe generacije dolaze na koncerte, lijepe se stvari događaju. S vremenom bi te pjesme otišle u zaborav, a one to stvarno ne smiju.

Koji su projekti sada aktualni?

Nisam se uljuljao u uspjeh Daleke obale, mada je to meni velika čast, Porin je iza mene, donio sam ga u Lumbardu i stvarno sam ponosan na to, ali napravio sam novi album Saxoholic i sviram po cijeloj obali. Putujem stalno. Kad Neno Belan ima veće koncerte, sviram mu saksofon. Mnogo radim i s neafirmiranim ljudima pjesme koje mi se sviđaju. Svatko tko radi neku muziku kod mene je dobrodošao. Ja uvijek volim poslušati i vidjeti o čemu je riječ.

Imaš li onda slobodu sam osmišljavati dionicu sa saksofonom ili ti ljudi dolaze s gotovim melodijama?

Ovisi o tome ima li čovjek neku ideju ili ju trebam ja isporučiti. Bitno mi je samo da taj instrument uđe u pjesmu, a ne da mi netko kaže: „E, ti sviraš saksofon, daj sad tu saksofon!“ Moram prvo čuti taj saksofon u pjesmi prije nego što ga odsviram.

Vokalist i saksofonist – Jakša Kriletić Jordes

Na kakvoj si glazbi odrastao i koliko je utjecaja imala na tvoje stvaranje?

Mnogo! Moj pokojni otac bio je slikar i veliki hedonist. U mojoj kući se uvijek slikalo i sviralo, tako da ja zabavljam ljude od drugog razreda osnovne škole na raznim mandolinama i kasnio sam u školu od drugog osnovne jer san cijelu noć svirao! Ja živim po noći! Sad bi za to socijalna služba oduzela dijete, ali onda se tako živjelo i tako sam se naučio zabavljati ljude. Volim kad su ljudi sretni, kad im je osmijeh na licu. To mi je najveća plaća. Moj najstariji brat je isto muzičar, podijelili smo kuću na muzičare i slikare. On me učio svirati klarinet. Slušao je Haustor, Azru i uvukao me u taj lijepi svijet. Od toga dana ja sviram. Uvijek sam imao problem što sam odmalena znao da ću svirati u rock’n’roll bendovima. To mi je uvijek bio san. Išao sam u srednju glazbenu školu, učio sam svirati klarinet, ali onda sam shvatio da lijepo sviram tu klasiku, no da to nije moj stil. Dandanas slušam klasiku, Čajkovskog i Stravinskog obožavam, slušam prilično veliki spektar klasične glazbe. Ali, kupio sam saksofon, tri mjeseca vježbao u Lumbardi, otišao u Zagreb i naletio na Gopca. Tako je sve krenulo! Nisam nikoga znao u Zagrebu, bio sam tamo tri dana i već sam svirao sa Psihomodo popom u Domu sportova. Onda sam s Rundekom vrlo dugo svirao i tu sam izučio dosta zanata. Poslije Jinxi, Belan i sada Daleka obala.

Neki bi možda rekli da si imao sreće. Misliš li da je to stvarno sreća ili što treba imati da bi se tako približio drugim ljudima u industriji?

Ja smatram da te tvoje misli nose tamo gdje želiš. Ako želiš biti bolestan, bit ćeš bolestan. Ako želiš biti sretan, bit ćeš sretan. Treba izazivati sreću. Moraš ići prema tome da izazivaš sreću i onda će ti doći. Ona je kao neka lijepa i umiljata mačka.

Nabrojao si sad mnogo velikih izvođača s kojima si svirao u 30 godina svoje karijere. Što si naučio o sebi iz predanosti zanatu i umjetnosti i cijelom tom iskustvu svoje karijere?

Prvo sam naučio govoriti hrvatski! (smijeh) Prve dvije godine sam sa svima svirao bez da su me išta razumjeli! Ja sam došao sa svojim dijalektom gore i govorili su mi: „Jakša, tebi se u očima vidjelo da ti hoćeš, da to sve možeš.“ Zamisli ti to, Bože sveti! Jadni ljudi, što su trpjeli sa mnom. Od svakoga sam nešto naučio. Meni ti je jedan od najvećih uzora Rundek. S njim sam svirao devet godina. On je antijunak. Od njega sam naučio da nije sve u tome da budeš superstar, nego da je sve u tome da napraviš dobru pjesmu i težiš dobroj pjesmi, dobrom muziciranju.

Što smatraš dosad svojim najvećim uspjehom?

(tišina)

…ili da bolje pitam: na što je tvoja mama najviše ponosna kod tebe?

E, upravo sam to ti htio reći! Ponosna je majka kad negdje pročita moj intervju ili me vidi na televiziji. Moja draga starica ima 82. godine. Njoj se produžio život, sretna je. Ima svoga sina koji brine o njoj. Živi tu u Lumbardi, a ja u Zagrebu, ali kad sam na Korčuli stalno smo skupa. Ne čuje dobro pa joj pustim muziku na slušalice da vidim te reakcije. Mislim da je to moj najveći uspjeh.

Jakša nastupa samostalno i kao prateći saksofonist mnogim izvođačima

Hoće li album izaći u fizičkom izdanju?

Želim da ide samo na live streaminge. Ako bi album izašao na vinilu, to bi bilo lijepo! Danas je takvo vrijeme. Sad je sve virtualno i želim da album ostane virtualan. Takva je moda.

Ti si jedan od mojih rijetkih sugovornika koji je zadovoljan time što će mu album biti objavljen samo digitalno! Svi bi više voljeli imati neko fizičko izdanje u rukama.

To je ploča. Ona je jedan divan medij koji ima nekakvu dubinu.

Ali kod ploče ne volim što je moram okretati čim uđem u neki svoj film.

To je ritual, oprosti! Mi smo svi zaboravili da je muzika ritual. U ovoj modernoj muzici odmah moraš doći do refrena. Nema više uvoda. Nema predigre. Mislim da je tako i u seksu. Ljudi gledaju da sve mora biti nekako brzo. Ploča je ritual. Uzmeš čašu vina i ideš slušati muziku. Digneš tu iglicu i sve krene. Ti si radi toga tu. Najgore je stavit’ nešto samo zato da ti se vrti u pozadini. Zato je bolje slušati cvrčke!