4 Tenora u Lisinskom: Zabavna nostalgija

U nedjelju, 12. svibnja, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održan je prvi od dva koncerta 4 Tenora pod nazivom Vokalna šetnja glazbenim desetljećima

Vokalna snaga u raznovrsnom repertoaru / Foto: Igor CC Kelčec

Nakon što su 4 Tenora zagrebački koncert 12. svibnja rasprodali u rekordnom roku, njihova diskografska kuća Scardona najavila je kako su u prodaji posljednje ulaznice i za drugi koncert 5. lipnja na istom mjestu.

4 Tenora, odnosno Vladimir Garić, Filip Hozjak, Marko Pecotić i Đani Stipaničev, ovogodišnjim su koncertima htjeli napraviti nešto drukčije. Ovo je bio njihov pokušaj da odaju počast hrvatskim skladateljima, tekstopiscima i izvođačima koji stoje, kako kažu, iza niske hitova od šezdesetih do danas. Zbunjujuće je što se ovo danas ipak odnosi na danas otprije 30 godina otkada datiraju neke pjesme Pere Kozomare ili one koje su proslavile Vinka Cocu, a ipak su najnovije koje su se našle na njihovom repertoaru. Osim što su obuhvatili nekoliko dekada glazbenog stvaralaštva, spojili su i različite žanrove uz pratnju Orkestra Josipa Cvitanovića.

Đani Stipaničev / Foto: Igor CC Kelčec

Iz svakog je pjevača isijavala drugačija osobnost. Dok je Pecotić kao bivši plesač cijelo vrijeme pokušavao obuzdati svoje plesne korake iza mikrofonskog stalka, pri čemu je uvijek zvučao slabije u odnosu na ostale, Hozjak se najviše približio pop izvedbama ovih reinterpretiranih klasika i na trenutke me vokalno podsjetio na Tošu Proeskog. Garić je, pritom, zadržao vrlo ozbiljnu i staloženu klapsku izvedbu, dok je Stipaničev bio na nekom sasvim drugom polu i poput kolovođe navigirao koncert svojim šaljivim najavama prepunih činjenica kao iz TV kalendara, ali i povremeno oponašao koga god je pjesma zahtijevala – Akija, Arsena, Ivčića ili Josipu Lisac – što je publiku prilično zabavljalo. Vokalno je također osvajao publiku, bio u poziciji solista ili člana kvarteta gdje je, iako tenor, vrlo često i vješto preuzimao bas dionicu.

Martin Kosovec / Foto: Igor CC Kelčec

Kao poseban gost na pozornici pridružio im se Martin Kosovec, pobjednik Voicea, koji se svojom glazbenom i vokalnom estetikom posve približio ovakvoj koncertnoj priči za neku stariju publiku. Prepoznatljive boje glasa i distanciran, Kosovec je posve očekivano izveo “Golubove”. Na glazbenoj se sceni sve više pozicionira kao Ivo Robić našeg doba, a u tom smjeru odlazi i sa svojom prvom pjesmom “Maštarija” koju su za njega napisali Peggy i Vanna. Razdragana ga je publika posve prigrlila, a dok ga je Stipaničev ispraćao s pozornice, opisivao je svoju nevjericu zbog toga što je žiri showa čekao do posljednje sekunde kako bi mu dao prolaz. “Tako to u Hrvatskoj biva”, komentirao je, “da nije bilo zadnje sekunde one pjesme na Voiceu, ne bi uopće znali tko je Martin Kosovec, da onaj gumb nije lupija Dino. Da se Zsa Zsa nije razbolila i uša naš Lasagna, ne bi ni za njega znali! To mi u zadnji čas! Tako to mora biti” što je kod publike izazvalo pljesak i potvrdu. Stipaničev je na svom samostalnom koncertu jesenas spomenuo Let 3 i “Mamu ŠČ”, ali 4 su Tenora pronašla način da u svoju izvedbu ubace i našeg ovogodišnjeg eurovizijskog predstavnika iako je “Rim Tim Tagi Dim” ples doista čudno izgledao na Ivčićevu “Tamo gdje sam rođen”. Pecotićev komentar da se nada kako je publika barem upola uživala kao oni na pozornici, “tim više jer smo sinoć svi nekako bili ispred televizora i svašta smo gledali, tako da mislim da je ovaj koncert doša kao jedno čišćenje”.

Marko Pecotić / Foto: Igor CC Kelčec

Možda je nekome bio čišćenje ili pražnjenje, a možda nešto sasvim drugo. Meni bi, recimo, bilo draže da su neke doista rubne komentare o Nepalcima slobodno izostavili, a više se okrenuli svojoj vokalnoj koordinaciji. Ma koliko god bili talentirani, pomalo šlampavi završeci u četveroglasju dali su naznačiti da se ipak svaki od izvođača više želio istaknuti nego zvučati harmonično ili grupno ujednačenije iako to nije nešto na što će prosječan slušatelj obratiti pozornost. Ovim su koncertom išli na nostalgiju, na provjereno (osim u posljednjem setu kad su neočekivano pjevali Vještice, Regatu i Azru). Iako su željeli napraviti nešto drugačije i okrenuti novu stranicu u Tenorima, koncert su ipak zaokružili provjerenim pjesmama sa svog standardnog repertoara – “Ne diraj moju ljubav”, “Tvoja zemlja” i “Vilo moja”.

Filip Huzjak / Foto: Igor CC Kelčec

Bili su zabavni. Bili su za široke mase. Bili su za nostalgiju i skretanje pozornosti, a dok god se bavimo nostalgijom, ne bavimo se sadašnjim trenutkom. Dok god inzistiramo na starim pjesmama, neće se pjevati nove. Dok god su dvorane pune jer se u njima ponovno pjeva “Ma baš je dobro vidjeti te opet”, neki novi Baby Lasagna prolazi kod regrutera posljednji krug jer mu glazba ne plaća troškove života. Samo je mala razlika u pokretu od ručice u “Rim Tim Tagi Dimu” i mahanja zbogom. Koliko god su Tenori bili svjesni da je ovakav repertoar pun pogodak, pohvalno je što su mladom pjevaču pružili priliku da svoju pjesmu predstavi njihovoj publici.

Vladimir Garić / Foto: Igor CC Kelčec