Boom festivali: rock-katapulti u sedamdesetima
Boom festivali, serija koncerata koji je sedamdesetih godina organizirana diljem bivše Jugoslavije približili su rock-glazbu i kulturu širem slušateljstvu. Prvi diskografski trag tih festivala, dvostruki album s inicijalnim imenom festivala Pop festival Ljubljana 72 nedavno je reizdala Croatia Records
Prije pedeset godina u Ljubljani je, po uzoru na festival Woodstock, održan dvodnevni veliki koncert pod nazivom Pop festival Ljubljana 72 – Boom. Izraz ‘pop’ nema današnje značenje nego je bio ondašnji izraz za rock. Boom festivali tako su započeli sa svojim prosvjetiteljskom misijom širenja rock-kulture.
Organizatori koncerta bili su dvojica entuzijasta, Vladimir Mihaljek Miha i Branko Lazarević Lazo. Festival je trajao dva dana: 21. i 22. travnja 1972. godine i održan je u ljubljanskoj dvorani Tivoli. Da bi izbjegli zabranu održavanja koncerta, jer su pojedini režimski dušebrižnici smatrali da takva događanja potkopavaju duh socijalizma i kvare omladinu, Miha i Lazo su za partnera uzeli renomiranu državnu tvrtku Slovenijakoncert koja je tada već imala velikog iskustva s organizacijom koncerata.
Uspjeh koncerta je bio iznad svih očekivanju. Nastupilo je dvadesetak najjačih rock izvođača ondašnje države. Stilski, festival bio je u rasponu od šansona i bluesa do rock’n’rolla, hard, progresivnog i psihodeličnog rocka. Koncert je pratilo oko osam tisuća mladih posjetitelja koji su došli zabaviti se, čuti svoje idole, ali i upoznati se s novim mladim izvođačima.
Budući je koncert trajao dva dana, većina posjetitelja je spavala po parkovima u vrećama za spavanje.
22 izvođača
Najavljena su 22 izvođača i to u petak 21. travnja: Čudežna polja (Maribor), Grupa 220 (Zagreb), Dekameroni (Ljubljana), Communio Incides (Murska Sobota), Ivica Percl (Zagreb), Space, Jutro (Ljubljana), Indexi (Sarajevo), Mladi levi (Ljubljana), Grupa 777 (Rijeka) te Grupa Marina Škrgatića (Zagreb). Za subotu, 22. travnja, predviđeni su: Had (Zagreb), Alarm (Maribor), Dalibor Brun i Bohemi (Rijeka), Drago Mlinarec i Ivica Kiš (Zagreb), Nirvana (Zagreb), Grupa ? (Koper), Time (Zagreb), Bumerang (Koper), Neda Miljenko i Dario (Rijeka), YU grupa (Beograd) – koja se na žalost velikog dijela publike nije pojavila u Ljubljani – te Mahayama Trans.
Svakako tragičari Booma 1972. godine su riječka grupa Bohemi u kojoj je pjevao i Dalibor Brun. U njihovoj biografiji stoji podatak i o njihovu iskustvu na Boom festivalu 1972. godine.
„Zbog nepridržavanja satnice, svirke prethodnih bendova odužile su se, pa se riječka momčad našla u situaciji da treba nastupiti vrlo kasno, u trenucima općeg zamora publike, koja se počela i osipati. U trenutku kad se očekivao izlazak Bohema na pozornicu, štoviše, tonski snimatelji Booma već su krenuli skupljati kablove i ostalu opremu, unatoč tomu što je bilo ugovoreno snimanje i riječke posade za festivalski album. U takvim uvjetima, bend je odbio nastupiti.“
Gostujući u emisiji Ljudi iz sjene na Hrvatskome katoličkom radiju Vladimir Mihaljek Miha prisjetio se i nekih detalja vezanih uz Boom festival 1972. godine.
„Bio je u mnogočemu pionirski pokušaj. Recimo, nedostatak adekvatnog većeg ozvučenja riješili smo spajanjem tri manja razglasa tako da su pjevači pjevali na tri mikrofona da bi se iz svakog razglasa malo čulo. Odlučili smo cijeli koncert snimiti, i samo za tu priliku Miro Bevc je kupio četverokanalni magnetofon da sve uživo snimimo.“ Dakle, cijeli Boom festival snimljen je na samo četiri kanala, podatak je to koji će mnogima zvučati nevjerojatno, posebice onima koji pjesme rade na 120 i više kanala.
Odabrani dio snimljenog materijala objavljen je na dvostrukom albumu Pop festival Ljubljana 72 koji je nedavno reizdala Croatia Records na vinilu. Bio je to je ne samo prvi dvostruki nego i prvi live album objavljen u Jugoslaviji.
Prvi album s Boom festivala upravo je reizdan
Na dvostrukom albumu se nalazi trinaest skladbi deset izvođača: Alarm, Drago Mlinarec, Ivica Kiš i Tomaž Domicelj, Grupa Marina Škrgatića, Grupa 777, Had, Indexi, Ivica Percl, Mladi levi, Nirvana i Time. Snimke ostalih izvođača nisu objavljene ili zbog neuspjele ili nedovoljno kvalitetne snimke ili zbog izvođenja stranog repertoara, što nije imalo prednost nad izvođačima koji su izvodili vlastite skladbe.
Nakladnici originalnog izdanja iz 1972. godine su Slovenijakoncert koji su bili i organizatori koncerta te nakladnička kuća Helidon. Producent albuma bio je Branko Lazarević Lazo, tonski snimatelj Miro Bevc, supervizor snimanja Dečo Žgur, a fotografije i likovno oblikovanje radio je Janež Puškić.
Na unutarnjoj strani LP ploče Pop festival Ljubljana 72. nalazi se tekst Pere Dimitrijevića iz Slovenijakoncerta: „Naš prvi dvodnevni maraton pop festival je iza nas. Bilo je puno nas koji smo prisustvovali toj manifestaciji naše pop muzike. Mnogo je i onih koji nisu bili u dvorani Tivoli 21. i 22. travnja 1972. godine. Stoga smo se odlučili snimiti festival, odabrati najbolje snimke i predstaviti ih (prvi put u Jugoslaviji) na dvostrukom live albumu, koji je sada ovdje pred vama. Album je snimljen u punoj stereo tehnici, što će vam omogućiti najbolju reprodukciju i zadržati naš POP & BOOM u sjećanju. Zahvaljujemo se svima što su organizirali i omogućili izlazak albuma.“
I evo, pedeset godina kasnije, Croatia Records u suradnji s Slovenijakoncertom, jednim od originalnih nakladnika i organizatora Boom festivala 1972. objavio je reizdanje ovog ne samo kultnog nego i vrlo raritetnoga diskografskog izdanja.
Uz album dolazi i popratna riječ dvojice ljudi najzaslužnijih za odražavanje ovog Boom festivala: Branka Lazarevića Laze i Vladimira Mihaljeka Mihe. Napominjem da su urednici reizdanja albuma Nikola Knežević i Zulfi Nazifovski, a likovno oblikovanje na osnovi originalnog omota radio je Darko Kujundžić.
Kao i svaka manifestacija u socijalističkoj Jugoslaviji, tako je i ovaj Boom festival otvoren himnom “Hej Slaveni” koju je na usnoj harmonici izveo Tomaž Domicelj koji je bio moderator festivala te nakon izvedbe i službeno otvorio Boom festival 1972. godine. Jedan zanimljiv podatak je da su svi mladi, bez obzira u kakvom stanju bili, ustali i mirno odslušali himnu kako doliči pravoj odgovornoj i svjesnoj omladini, nakon čega su se vratili u položaje u kojima su do tada bili (stojeći ili ležeći).
Žestoki ritam
Nakon ovog uvoda žestokim ritmom startala je zagrebačka grupa Nirvana. Trio kojeg su činili vrhunski gitarist Krešo Šoštar, čvrsta ritam-sekcija koju su činili Tomas Krkač na basu i Zdravko Štimac na bubnjevima pojačan Željkom Kovačevićem na saksofonu vrlo žestoko su izveli skladbu “222”.
Drugi izvođač na A strani albuma su sarajevski Indexi koji su nastupom na Boomu obilježili deset godina postojanja. Njihov nastup na albumu zabilježen je pjesmom “Hej ti”. Nakon što je voditelj programa Tomaž Domicelj najavio zagrebački duo kojeg su činili Drago Mlinarec i Ivica Kiš, oni su ga zamolili da uzme gitaru i ostane s njima na pozornici i tako su nastale dvije snimke jedinstvenog trija koji nikada više nije zasvirao zajedno. Najprije su izveli Kiševu skladbu “Kaj god blues” a potom uz proročku Mlinarčevu uvodnu besjedu da svi protestiraju i u sebi šute izveli su i skladbu “Skladište tišine”. A stranu zatvara mariborski hard rock band Alarm, pjesmom “Boj”.
Na B strani nalaze se samo dvije pjesme. Prvu izvodi riječka grupa 777 koja je u svojim počecima bila jazz rock trio, a činili su ga: Mirko Sertić na basu, Andrija Fićur na bubnju te Kiko Kikić na klavijaturama. Oni su izveli skladbu “Exodus” Ernesta Golda iz 1960. godine u stilu njihovih uzora, grupe Emerson, Lake & Palmer. Sljedeće godine je došlo do promjene članova u Grupi 777 koju preuzima Andrej Baša i oni odlaze u zabavne i pop vode, shvativši da se od jazz rocka ne živi. Stoga ih većina Hrvata poznaje po njihovim velikim i plesnim hitovima poput “Tko te voli više od mene”, “Banane” ili “Pleši kva kva”, ali to je duga priča za neku drugu priliku.
Dugu pjesmu na B strani izvodi ljubljanska grupa Mladi levi u kojoj su, između ostalih, svoj glazbeni put započeli Janez Bončina i Petar Ugrin. Njihov nastup zabilježen je trinaestominutnom skladbom “Spominjam se antimaterije”. Ako preživite uvodnu trominutnu psihodeliju, moći ćete uživati u osam minuta vrlo zanimljivog i maštovitog jazz rocka.
C strana donosi, barem po meni, najbolje osvježenje. Riječ je o skladbama “Nebeski dar” i “Put u ništa” grupe Had koju su činili Veseli Oršolić, Rajko Svilar i Davor Brkić. Obje pjesme i danas zvuče svježe i pokazuju potencijal grupe koja, nažalost, ipak nije postala ono što je pojedinačnom i zajedničkom kvalitetom to mogla biti. Treću skladbu na C strani izvodi još jedna šansonjerska protestna ikona, ‘Stari Pjer’ Ivica Percl. Čovjek-orkestar izveo je nekoliko skladbi, a na festivalskom albumu našla se blues skladba “Svakog dana ja znam”. Četvrta skladba je “Smij se” koju je izvela zagrebačka vrlo perspektivna Grupa Marina Škrgatića. U grupi su, pored Marina Škrgatića koji je bio vokal, još bili i: basist Branko Kezele, kasnije vrlo plodonosan studijski glazbenik, bubnjar Dragan Brčić, također dugogodišnji studijski glazbenik, suradnik Drage Mlinarca te član grupa Izazov i Spektar, gitarist i fagotist Mladen Lajb te Rajko Dujmić koji je i autor skladbe “Smij se”.
Mlađim generacijama ime Marina Škrgatića je možda poznatije po ljubavi i genima koje je darovao kćeri pjevačici Mirni Škrgatić.
Raritetne snimke
I na D strani se također nalaze samo dvije skladbe. Prva je trinaestominutna “Za koji život treba da se rodim” grupe Time koja je upravo te godine objavila svoj istoimeni album. Ova snimka je jedna od rijetko zabilježenih live snimki originalne, odnosno, prve postave prve naše supergrupe Time koju su uz Dadu Topića (koji je bio pjevač te autor skladbi) još činili: Vedran Božić na gitari (bivši član sastava Grešnici, Roboti, Wheels Of Fire, Mi, Nautilus, Super Session Band, BP Convention), Tihomir Pop Asanović na klavijaturama (bivši član Generalsa), Mario Mavrin na basu (bivši član BP Conventiona), Ratko Divjak na bubnjevima (bivši član Dinamita, BP Conventiona, Plesnog orkestra RTV Ljubljana) te Brane Lambert Živković na klaviru i flauti (bivši član Grupe 220). Svakako je vrijedno spomenuti i da je grupa Time još jedan od projekata tada najvećeg i najznačajnijeg menadžera Vladimira Mihaljeka Mihe. Publika ih je odlično prihvatila i možda je prava šteta što se na albumu nije našao i Ratkov šestominutni solo na bubnju, ali i skladba “Za koji život treba da se rodim” dovoljno dočarava vrijednost grupe Time, a i prihvaćanje kod publike.
Album Pop festival Ljubljana 72 – Boom otvara grupa Nirvana skladbom “222”, a njima je pripala čast da ga skladbom “Pred tvojim vratima” i zatvore. Svjedok vremena i njihove ne samo svirke nego poštovanja publike je gromoglasno skandiranje publike Nirvana, Nirvana.
S obzirom na to da je Boom festival održan još par sljedećih godina – a većina ih je diskografski popraćena – za očekivati je da Croatia Records nastavi s ovom praksom te uskoro svjetlo dana ponovno ugledaju i njihova reizdanja. Napomenimo da je Boom festival i sljedeće dvije godine (1973. i 1974.) održan u Ljubljani i oba su diskografski popraćena.
Boom 1975. godine održan je u Zagrebu, ali, nažalost, s njega nije objavljen vinil. Sljedeće, 1976. godine Boom se seli u Beograd i s njega je objavljen jednostruki album. Novi Sad je bio domaćin zadnja dva Boom festivala (1977. i 1978. godine) a diskografski je zabilježen samo onaj prvi 1977. godine.
Uvriježeno je mišljenje da je prvi Boom festival onaj koji je 1972. godine održan u Ljubljani pod imenom Pop festival Ljubljana 72. Međutim, godinu dana prije tog Booma, u Mariboru je 29. svibnja 1971. u na stadionu Ljudski vrt ista organizacijska ekipa, Vladimir Mihaljek Miha i Branko Lazarević Lazo, organizirala koncert istog naziva, Pop festival Maribor 71 na kojemu su nastupila 24 banda među kojima su: Termiti (ne punkerski heroji iz Rijeke), Delial, Jutro (ne buduće Bijelo dugme), Bumerang, Krik, Grešnici, Faraoni, Rebus te Grupa 220 i Tomaž Domicelj koji su nastupili i godinu kasnije u Ljubljani. Zanimljiv podatak je da se Boom festival u Mariboru održava i danas.
Boom poslije Booma
Nakon prestanka održavanja Boom festivala, zadnji je održan u Novom Sadu 1978. godine; koncert sličnog tipa i sa sličnim izvođačima nastavlja svoj hod u Zenici. Naime, Radio Zenica 1979. godine povodom desete obljetnice emitiranja organizira koncert pod nazivom Rođendanski rock koncert Radio Zenice.
Idejni začetnici koncerta su dvojica urednika, Josip Dujmović i Zoran Rajić, a prvi je održan 7. lipnja 1979. godine na gradskome nogometnom stadionu Bilino polje. Koncert su otvorila dva domaća benda iz Zenice: Bom i Ragby, zatim kantautor Nedžad Čamdžić Džadžo te grupe Formula 4, Riblja čorba, YU grupa, September i Vatreni poljubac.
Tijekom sljedećih jedanaest godina (zadnji koncert je održan 1990. godine) Zenica i njihov godišnji Rođendanski rock koncert Radio Zenice postaje neslužbeni nasljednik Boom festivala, a na njemu su nastupila sva najpoznatija imena jugoslavenske rock glazbe: Prljavo kazalište, Galija, Aerodrom, Drugi način, Pauk, Generacija 5, ITD Band, Đavoli, Zana, Alisa, Crvena jabuka, Leb i sol, Idoli, Elvis J. Kurtović, Zabranjeno pušenje, Plavi orkestar, Indexi, Bajaga i Instruktori, Valentino, Psihomodo pop, Partibrejkers, Rambo Amadeus i brojni drugi domaći bendovi, čak i jedan britanski, Nightwing, koji je sredinom osamdesetih u sklopu svoje jugoslavenske turneje nastupio kao posebni gost zeničkog Booma.
I za kraj, dopustite mi malo osobne impresije budući da je Boom festival 1972. godine indirektno presudan za moje zanimanje za rock. Naime, grupa Had se za nastup na Boom festivalu pripremala u mome rodnom selu Tolisa gdje su rođeni roditelji Veselog Oršolića, gitarista grupe. Za mene, trinaestogodišnjaka koji se već tri godine družio s tamburama, dolazak hard rock banda Had bio je otkriće. Tada sam prvi puta uživo vidio Marshalle na kat, komplet s duplim bas bubnjem. Svaki slobodan trenutak provodio sam slušajući ih na probama i mislim da su klice mojega glazbenog opredjeljenja upravo tada zasijane. Ono što još iz tog vremena pamtim jest da je glasnije od njihove svirke bila samo buka koju je stvarao njihov stari kombi na kojemu je bio veliki natpis HAD.
I naposljetku, moja preporuka je da svakako nabavite ovaj raritetni album koji će vam dočarati da u više od 68 minuta uživate u živoj svirci te steknete dojam kako se ‘rokalo’ prije pedeset godina.
