Synth pop u Rijeci: od Denis'n'Denis do Anatrona

Iako Rijeka nikada nije imala čvrstu i kontinuiranu vezu sa žanrom koji je nekad bio poznatiji kao electro pop a danas kao synth pop, kroz desetljeća riječka scena pokazala se dovoljno otvorenom i hibridnom da se ipak u jednom segmentu profilira kao tihi i nezamjetljivi rasadnik kreativnih strujanja ujedinjenih pod zajedničkim nazivnikom analognog zvuka i elektronike

Jedan pogled u glazbene anale riječke scene daje naslutiti kako je nekoć vodeća luka, tranzitna točka Jugoistočne Europe i izlazni trgovinski punkt Srednje Europe bila također i jedan od generatora kulturno-umjetničke scene bivše Jugoslavije. Iako većinski baziran na nešto više punk i garažnom zvuku, dio novovalne scene profilirao se u obliku zvuka electro/synth korijena koji su u značajnoj mjeri ostali potisnuti na marginama suvremenijih glazbenih kronika.

Pojavivši se prvenstveno u Rijeci i Ljubljani, graničnim područjima sa Zapadom, kratkoročni no intenzivni zamah domaćega novog vala glazbi i kulturi Jugoslavije utkao je dašak zapadnog zvuka i artističkog senzibiliteta koji umjetničku inkarnaciju doživljava i dandanas. Proboju novovalnih tendencija kasnih sedamdesetih pomogao je gotovo kozmopolitski status lučke Rijeke, koja je zahvaljujući jakoj vezi s Trstom jedan od prvih gradova koji je prigrlio mentalitet zapadne potrošačke kulture.

U toj simboličkoj razmjeni – razmjeni vrijednosti, ideja i informacija – novovalna strujanja pronašla su plodno tlo za razvoj, a i danas poznata priča o otkriću punka slovi da je Valter Kocijančić, frontmen Parafa, otkrio punk upravo listajući jedan takav magazin, nakon čega je preko fotografija pokušao zaključiti kako bi mogla zvučati glazba koju punkeri s tih fotografija izvode.

Novi val glazbenoj sceni socijalističke Jugoslavije ubrizgao je eliksir mladosti i bunta, oplemenivši je nizom različitih glazbenih pravaca. Electro/synth pop scena u povojima je zaživjela još kasnih pedesetih i ranih šezdesetih godina, a emancipiravši se od početničkog punk rock naboja i širom dostupnošću zvučne opreme osamdesetih utrta je staza glazbenoj revoluciji koja je iz temelja prodrmala promišljanje i razvoj zvuka.

Davor Tolja i Marina Perazić

Iako ne možemo govoriti o nekoj supstantivnoj vezi Rijeke i synth popa – naime, ipak je po mnogočemu ovaj industrijski grad tvornica punk rocka s dugom i kontinuiranom tradicijom bendova – dublji pogled u scenu otkriva da ipak postoje izvjesne simpatije i koketiranja s elektronički baziranim zvukom. Stoga će svatko pionirima žanra u Rijeci, a potencijalno i šire (iako postoje određene diskusije, koje uključuju i ljubljanski Videosex) prozvati daleko komercijalno najuspješniji sastav ovog žanra, Denis & Denis.

Između 1984. do 1988. duo koji čine Davor Tolja i pjevačica Marina Perazić postaje legitimnim pop fenomenom koji vlada eterom i top listama cijele Jugoslavije, redovito popunjavajući stupce novinskih članaka i naslovnice raznih magazina i glazbenih novina. Blještava produkcija i glamurozni zvuk priskrbili su bendu status kultnih glazbenika Rijeke, no također Hrvatske i Jugoslavije, svrstavajući njihov izričaj ništa dalje od vodećih electro/synth pop izvođača svijeta.

Kao što nam je sâm otkrio, od prve pojave synthesizera Tolja je bio naprosto opčinjen tim čarobnim instrumentom. Zbog svoje nezgrapne veličine i visoke cjenovne vrijednosti, priuštiti si synthesizer slovilo je za luksuz, a tek pojavom Mini Mooga synthevi su postali prijenosni instrumenti. Od tada počinje revolucija synthesizera i postaju instrumenti koji se počinju masovno upotrebljavati.

„Kada je krenuo elektro pop val u Velikoj Britaniji i kada su synthevi postali dostupniji uspio sam nabaviti svoj prvi synthesizer. I tako je počelo. Naravno, prilikom snimanja prijatelji su mi posuđivali svoje instrumente, a producent Andrej Baša imao je ritam mašinu i tako je krenulo. Osim toga, postoji i jedna poveznica između elektroničke glazbe i SF književnosti koje sam bio veliki fan. I eto, sve se poklopilo osamdesetih godina kada sam slušajući Depeche Mode, Yazoo, Eurythmics i mnoge druge krenuo u eksperiment, ne očekujući ništa od onog što se kasnije desilo“, istaknuo je.

Denis’n’Denis u originalnoj postavi dosegnuo je svjetsku autorsku, izvedbenu i produkcijsku razinu sredinom osamdesetih

Osamdesetih je godina Tolja uspio nabaviti vrlo jeftini synth Roland SH-09, uz koji su bazu za demo snimke činili ritam mašina Roland TR-303 i sequencer TR-303. Kasnije je na snimanju albuma korištena Linn drum ritam mašina i još neki posuđeni instrumenti.

Tijekom tri studijska albuma, koji su objavljeni prije nego što se duo prvi put razišao, Denis & Denis razvili su radiofonični, ali profinjeni glazbeni stil koji se mogao nositi s onim što su izvodili stjegonoše zapadnjačkog elektro popa. Industrijska i lučka Rijeka, kao prvenstveno multikulturalni grad, smatra Tolja, upravo i jest iznjedrila čvrste korijene za razvoj takve glazbe i izričaja. Omladinski klub Palach, kao i prostor oko hotela Kontinental, bili su, a moglo bi se reći da i dandanas jesu, okupljališta glazbenika, pjesnika, likovnih umjetnika, filozofa – koji bi mogli biti analizirani i kao svojevrsni društveni fenomen.

„Rijeka je bila centar punka i novog vala. Denisi su bili izuzetak koji je ipak imao poveznicu s novovalnom scenom. Ja sam jedno vrijeme snimao i svirao s Termitima, Prlja iz Leta 3 je pjevao prateće vokale na prvom albumu Denisa. Tako da smo se, iako smo bili nekakav izuzetak, dobro uklopili u riječku novovalnu scenu. Surađivao sam s tadašnjim bendovima i snimio im puno demo snimaka, a te snimke čuvam i danas jer ih smatram riječkim kulturnim blagom“, dodao je.

Da electro/synth pop njeguje neodvojivu sponu s punk rockom implicira i presijecanje utjecaja ovih dvaju pravaca u glazbi Leiferta. Od svojih početaka 2010. godine ovaj elektronički dvojac do danas radikalno je proširio svoj zid zvukova, okrenuvši se pretežito minimalističkoj elektronici koja sirovi naboj punk rocka spaja s modernijim zvukovnim dizajnom.

Leifert: Zvučni zid elektroničke glazbe

Kombinacija EBM-a i synth popa osamdesetih s novijim tehnikama stvaranja pretežito sintetičkih zvukova tvori jedan zaseban i pomaknuti zvučni zid elektroničke glazbe. Dvojac koji danas čine, kako se običavaju nazivati, Petra i Bojan Leifert iz matične Rijeke preselio je svoju glazbenu aktivnost u klupsku scenu engleskog Leedsa, gdje nastavljaju slijediti svoju underground estetiku uz naglasak na eksperiment.

Iako bi se moglo reći da je Denis & Denis bio i ostao jedinstveni komercijalni glazbeni fenomen Rijeke i svojevrsna okosnica ovog žanra, ipak electro i synth pop kao takav u fragmentima opstaje na riječkoj glazbenoj sceni. I dobra je vijest da ne živi na reminiscenciji i mimikriji osamdesetih, na što ukazuje i niz autorskih projekata koji romantično sjećanje oživotvoruju u zvuku modernije produkcije. Dakako, bez nekih istaknutih impliciranja na osamdesete, koliko više u pogledu samog prihvaćanja i adaptacije toga primamljivog zvuka. Taj moment najvidljiviji je u glazbi vrsnoga riječkog dua The Siids, koji čine Darko Terlević i Stanislav Grdaković.

„Ima nešto u tom zvuku, osamdesete su same po sebi specifične i meni je uvijek bilo odlično vraćati se u te godine. Mislim da se baš se tu dogodila revolucija u zvuku – pojavile su se ritam mašine što je dotad bilo nešto potpuno novo, sintesajzeri, ali i općenito moda, filmovi – sve je nekako bilo novo i svježe. Rekao bih da nakon toga kao da se nikad nije dogodila takva vrsta revolucije, sve je viđeno, tako da osim osjećaja nostalgije za osamdesetima, ljudima je ujedno privlačan taj zvuk. Iako je u današnjoj glazbi produkcija napredovala, romantika tih osamdesetih je uvijek prisutna“, istaknuo je poznati riječki producent Darko Terlević.

The Siids: Dobitna kombinacija elektronike, popa i rocka

Zvuk takozvanih osamdesetih više ne pršti vječnim entuzijazmom, no njegov senzibilitet pokazuje jednaku agilnost u pretakanju u nešto sentimentalnije sfere koje oslikavaju dubinu ljudske introspekcije. Svoje uporište i inspiraciju u ljudskoj energiji također pronalazi Anatron pod čijim se pseudonimom krije glazbenik Marin Kuvač.

Okušavši se u više klasičnih bendovskih projekata, Kuvač je promijenio vlastitu glazbenu estetiku eksperimentirajući sa sampleovima, ritam mašinama i synthesizerima, tvoreći unikatnu simbiozu analognog zvuka, elektronike i prateće vizualne estetike. Naime, lajtmotiv glazbenog projekta, no i svojevrsnog koncepta čini, kako ističe Kuvač, nezamjenjiva ženska energija.

Originalnu viziju i atmosferu priče prožetu većinski mračnijim prizvukom osvježava vizualni identitet fatalnih protagonistica, koje pridaju cjelokupnoj glazbenoj dramaturgiji utjelovljenoj u electro bazi u maniri synthwavea. Odnedavno je Anatron najnovijim singlom ”Toplina” najavio zaokret ka glazbi svjetlijeg karaktera ispunjenoj jednostavnijim rock elementima, no preplavljenost nostalgijom i dalje je prisutna.

Anatron: Unikatna simbioza analognog zvuka i elektronike

U pomanjkanju prostora za inovacijom i revolucijom, electro/synth pop postao je riznicom nostalgije, no umjesto prividne ispraznosti, blještavilo produkcije i vizuala njeguje jedan idealizirani ljudski element, a nerijetko i oštrinu društvenog komentara. Kao utjelovljenje kulturne postmoderne, plastikpop riječkog glazbenika Doktora (ne miješati s riječkom kratkotrajnom dance/funk grupom Dr. Doktor s početka devedesetih koju su činili Meri Trošelj, Duško Rapotec-Ute i Robert Justinić) na inteligentan način prihvaća plastičnost i sintetičnost kao glavno obilježje svoje glazbe. Osim što je plastikpop autorovo jedinstveno viđenje hyperpopa i sličnih konceptualnih žanrova, ovaj unikatni i hibridni žanr funkcionira i kao svojevrsni homage glazbenim duhovima rock ‘n’ rolla i pop glazbe inkarniranom u modernijem ruhu trap beatova i elektroničke glazbe.

Upravo to i jest dio novije paradigme electro i synth popa danas, a najvjerojatnije i glazbe općenito. S dekadentnim pogledom na ekstatične početke – a ujedno i vrhunce žanra – electro i synth danas stoje kao izblijedjeli spomenik onome što je nekad bio. No okrenutost minimalizmu i prošlosti može imati više kreativnog potencijala nego što bismo mogli zamisliti. Upisujući zamišljeni habitus određenog vremena i njegove strukture osjećaja u duh moderne glazbe, na svojevrstan način electro i synth pop kreira neponovljivi i jedinstveni kulturalni mozaik.

Doktor za plastikpop