Miach – djevojka kakvu je hrvatska glazbena scena dugo čekala
Kako zvuk pop i r’n’b glazbe dvadesetih preliti s globalne na hrvatsku scenu do sada je bio popriličan izazov. Uostalom, kao i s ostalim žanrovima, što polazi za rukom nekoliko pionira od kojih još nekoliko opstane, a na koje se oslanjaju kasnije mnogi dok cijela stvar ne doživi zasićenje i zamjeni je neki drugi zvuk nekoga novog doba.
U posljednjih nekoliko godina u kategoriji ženskih pop i r’n’b izvođačica činilo se da je kod susjeda trava zelenija, dok je većina naših pokušaja bila, recimo, korektna (uz nekoliko pozitivnih izuzetaka, naravno).
Kako stvoriti uvjerljivi radiofonični zvuk i pjesmu koja će se uistinu uvući u srca i duše generacije Z te tamo ostati zauvijek – zna ekipa okarakterizirana kao ‘trap scena’ koju tradicionalni mediji kao što je jedan od još uvijek najutjecajnijih, radio, tek sada, nakon skoro deset godina prisutnosti, počinju prihvaćati.
Simbol za vrhunsku pop glazbu nove generacije zasigurno je z++, već etablirani umjetnik koji bez problema puni koncertne dvorane u svakom kutku regije, a čiji su stihovi postali dio urbane kulture te ih je sve češće moguće vidjeti ispisane po zidovima raznoraznih više ili manje urbanih mjesta.
Također, njegov autorski potpis većinu tjedana ove godine proveo je na prvom mjestu ljestvice Top.hr u obliku pjesme „Trebaš li me“ koju izvode Matija Cvek i Eni Jurišić.
No, gdje su žene u cijeloj toj priči? One su u hrvatskom trapu oduvijek bile u manjini, štoviše, gotovo da ih nije ni bilo, a što se tiče pop i r’n’b svijeta, može ih se može nabrojati na prste jedne ruke. Isto tako, one posjeduju određene kvalitete, no dalje od opisa ‘korektno’ teško je ići, s aspekta običnog slušatelja, naravno.
Sve dok Miach nije sve svoje autorske i izvođačke adute izbacila u javnost i to u obliku EP-a Između nas koji se od prve do zadnje sekunde neodoljivo zavlači pod kožu slušatelja i stvara instantno oduševljenje i zadovoljstvo.
Miach, pravog imena Mia Čičak, publici se predstavila prije samo nekoliko mjeseci objavivši pjesmu „Budi tu” koju potpisuje s producentom Mihovilom Šoštarićem, poznatijim kao Lockroom, Vlahom Arbulićem, Anyom G i Tiom Miljanović.
Već se tada u njezinu pogledu i glasu dalo naslutiti da bi ova djevojka mogla biti jako zanimljiv potencijal na sceni, no ono što je isporučeno novim EP izdanjem uistinu je nadmašilo sva očekivanja.
U skladnu autorskom tandemu, Miach i Lockroom stvorili su jedno od najljepših i najugodnijih pop djela nove generacije. Posljednji put ovako što je pošlo za rukom samo već spomenutom z++-u, kada je iskrenost u zvuku itekako jasna, kao i emocija te namjera, opet izvedena u savršenim okvirima za plasiranje na radijske postaje te približavanje širokim masama.
Prvi singl „NLO“ zbog upadice Hiljsona Mandele neodoljivo podsjeća na veliki hit „Ova ljubav“ za koji je prije nekoliko godina bio nagrađen Cesaricom, no ne zbog autorske strukture, već zbog ljubavne emocije i topline koju donosi u svom versu. Pjesma kao takva, po skromnom mišljenju autorice, ima jednak ili možda čak i veći hitoidni potencijal kao i „Ova ljubav“ te bi svakako trebala što prije postati dio radijskog etera. Štoviše, odmah po objavi završila je na YouTube trendingu.
Slijedi ju iznimno, opet decentno energična pjesma „Pravila“ za kakvu bi se otimale i velike igračice svjetske glazbene scene. Plesni podij gori, kako bi rekla grupa TTM čija djela također potpisuje vrhunski Lockroom, uz ovu stvar.
Baladična i emotivna „Ruke“ također osvaja na prvu, dovoljno jednostavna u ljubavnom stihu da joj se priklone mlađe generacije istovremeno senzualna i dovoljno ozbiljna za nešto zreliju ekipu. Što znači – još jedan veliki hitoidni potencijal. U laganijem ritmu Miach zatvara odličan EP uz pjesmu „vtp“, što je, ako se ne koristite digitalnim slengom, skraćenica od „volim te puno“.
Četiri pjesme, odnosno, desetak minuta opuštenoga glazbenog užitka za kakvim je publika s ovih prostora žedna. Ljubavne iskrice frcaju sa svih strana, a emocija je dodatno naglašena toplinom Mijina vokala kod kojeg su produkcijske modifikacije isključivo u službi umjetničke kvalitete, pravilno dozirane i pozicionirane.
Mladi producent Lockroom već se dokazao kao predvodnik svoje generacije potpisom na uspješnicama Grše, TTM-a i Hiljsona Mandele (između ostalih), a sada je potvrdio svoje multižanrovske vještine koje nimalo ne zaostaju za svjetskim standardima.
Jednostavni stihovi s kojima će se zasigurno poistovjetiti mnogi i glasno pjevati uz ugodan plesni ritam koji im dodatno naglašava ‘vibru’ te stvara čaroliju pop glazbe dvadesetih.
Dobitna kombinacija, reklo bi se, uz onaj faktor X koji je riječima teško opisati, već mu se treba jednostavno prepustiti. Dostupan i razumljiv svakom, kao univerzalni jezik pozitivnih osjećaja u koje sanjivo i bezbrižno možete zaploviti.
Miach će zagrebačka publika prvi put moći vidjeti uživo na festivalu Lil drito iz Tvornice, koji će se održati 30. rujna u Tvornici kulture. Očekivanja su velika!