Tonska proba
Ljetni urbani festivali: feta kruva, kapja piva, a ima i glazbe
Festivali popularne glazbe sve više odražavaju stav kako publika nije tu da bi vidjela izvođača, bez obzira na njegov renome, nego je tu izvođač kako bi vidio i zabavio publiku
Na koncertima popularne glazbe u Hrvatskoj, prema slobodnoj procjeni, otprilike isti broj posjetitelja prije početka nastupa čeka pivo i izvođača. Prvih pet-deset redova pred pozornicom ukopano je od početka do kraja pojedinog nastupa, a otprilike isti broj ljudi cirkulirat će ispred šankova. U ovisnosti o umješnosti organizatora i ugostitelja, posjetitelji će brzo na šanku platiti i uzeti svoje piće ili će pola koncerta morati provesti u redu pred šankom, kao što je to lani bilo na koncertu Pixiesa na zagrebačkom Velesajmu.
Dakako, taj omjer ovisi i o prostoru gdje se koncert odvija, drukčije je u klubu, dvorani ili na otvorenom prostoru. U svakom slučaju, kombinacija entertainmenta i drinktainmenta predstavlja win-win situaciju za sve sudionike: organizatore, izvođače, ugostitelje i publiku.
U ovako postavljenu idealističku priču valja ubaciti sve češći parametar: činjenicu da sve veći broj publike na koncerte ne dolazi zato što želi ostvariti neposredan kontakt s glazbom izvođača, nego zato što je to određeni samozadani i samozabavni imperativ. Odnosno, svaki nastup uključuje publiku koja je tu dolutala, no zapažam kako su lutalice sve brojnije. To su one osobe koje ćete na koncertu čuti kako oko vas tijekom koncerta neprestano glasno razgovaraju o svemu i svačemu ne bi li nadglasali glazbu, osobe koje nepogrešivo više gravitiraju šanku negoli pozornici i osobe koje će se koncertu posvetiti samo kad izvođač u finišu ili na bisu izvede hit ili dva. Među njima su i oni koji će bez problema u klubovima i dvoranama zapaliti cigaretu iako je pušenje zabranjeno, a svjesni su da će se oni kojima dim smeta samo odmaknuti, a ne i zvati redara jer ionako nisu sigurni bi li redari uopće nešto poduzeli.
Sve više ljudi koji su došli na koncerte žali se kako im smetaju takve osobe jer nadglasavaju koncert, štoviše, verbalni sukobi zbog toga ne izostaju. Očito je, stoga, kako se profili publike na koncertima mijenjaju i kako percepcija koncerta kao događaja dana skreće prema konceptu ribarske noći. To osobito vrijedi za ljetne festivale.
Omama od rashlađenog piva i drugih stimulanasa koji se organizmom šuljaju na popodnevnom suncu i ritmovi koji neispavani mozak nekako uspijevaju nahraniti, oni su standardni trenutci kad publika doista zaboravi vanjski svijet na festivalima. Od alkoholiziranih tinejdžerskih obreda do plesanja u pet ujutro i kasnije u blatnim jamama na after partyjima, festivali pružaju ključna životna iskustva i postali su ukorijenjeni tijekom ljeta. Festivali donose divlje, prljave, urnebesne, mokre i blažene pustolovine koje ostaju uspomena za cijeli život. Na festivalske senzacije nisu, dakako, imuni ni oni stariji.
Pritom festivali postaju sve manje glazbeni, odnosno glazba počinje izgledati kao sve više sekundarna, ili tek prigodni dodatak. S raznovrsnom hranom i pićem, ali i drugim prigodnim razvedrilnim sadržajima, glazbeni festivali sve su sličniji velikoj uličnoj tržnici hrane i pića ili u određenoj mjeri poslovnoj konferenciji s ićem, pićem i top-izvođačićem.
Kod nas se uvriježila već tradicija lokalnih inačica Oktoberfesta, pa se u Zagrebu, Karlovcu, Daruvaru i drugdje organiziraju dani piva, uz prilično jak lineup, gdje je očito kako su i respektabilni izvođači tu u službi kapi koje doslovno prelijevaju čaše.
Nije, međutim, samo gastronomsko-enološki aspekt ono glavno što će posjetitelje privući na festivale.
Na festivalu Mystic Mountain posjetitelji mogu ići na hiking, prisustvovati transformativnim workshopovima i kupati se u Gackoj usput slušajući izvođače i DJ-e s raznovrsnom elektroničkom glazbom, od Pepija Jogardea do benda Vilmalokah. Na festivalu Velvet na Krku bit će zabavno na boat partyjima. Najavljen kao hrvatski vacation festival ugostit će Buč Kesidi, The Zenmenn, Napoli i druge. U Jelsi će posjetitelji na festivalu Mudri Brk do Kuzme & Shake Zulu, grupe St!lness i drugih uživati i uz kvizove, radionice za djecu, kinoprojekcije i drugo.
Priobalje i priotočje je u Hrvatskoj idealno upravo za kreaciju nabrijanijih inačica ribarskih fešti, a glazbeni festivali se sve više pretvaraju u to. Profili publike se mijenjaju, pa se mijenjaju i fokusi organizatora. Bilo bi izvrsno da takav fokus prati i upgrade sanitarnih čvorova kao što je to praksa u inozemstvu.
Krajnja ironija ovog pomaka festivala prema sveobuhvatnom lifestyle događaju jest da na kraju oponaša ono što već postoji svugdje drugdje, samo u manjem obimu. Jer, aktualna festivalska kultura već se uvukla u svaku pukotinu našega svakodnevnog života. Mali i veliki gradovi preplavljeni su precijenjenim i preskupim street foodom, uz neko mini-događanje uvijek zajedno s DJ-em ili malim nastupom uživo. Sjedenje za jednim od onih jeftinih stolova na kakvoj terasi i konzumacija nekoliko tacosa i pola litre sumnjivog pale alea velike pivovare maskiranog kao neovisni craft za dvadeset eura postala je sve više standardna, predvidljiva ponuda. Ali dobro će izgledati na Instagramu. Osobito s batatima.
Festivali postaju sve ambiciozniji i profitabilniji eventi za raznoliku publiku kojoj je bitniji provod od same glazbe. Eto, i organizatori usahlog INmusica nisu mogli odoljeti zovu produkcije narodnog veselja na proplancima Jaruna. Nakon godine dana, razočarani posjetitelji vjerojatno će se sjećati izvrsnog lineupa, a ne preskupih ugostiteljskih usluga, činjenice da je organizator njihov novac beskamatno držao na svojem računu tri godine i smicalice kojom se za povrat novca na kartici mora čuvati svaki račun kad se taj novac uopće morao stavljati na karticu kojom se jedino moglo plaćati na šankovima. Tako da se, valjda, izbjegne plaćanje novčanicama, ali ne i papirnatim računima.
Na festivalima je ionako bitniji networking nego sama glazba pa nije neobično da se stalno netko nadvikuje, a vani se može i pušiti što se želi do mile volje. Na ulazu se pregledavaju ruksaci, alkohol se ne smije unositi, pa šankovi mogu raditi punom parom, tako da je dobar provod kao imperativ svih sudionika osiguran.
Jesu li festivali u ovom trenutku lakmus koji pokazuje u kojoj mjeri se, zapravo, publika promijenila? Kao što se popularna glazba danas prigodom slušanja pretežno doživljava instantno, tako je sve više i na koncertima te festivalima: glazba je samo zvučna kulisa za druženje s čvrstim i tekućim dodacima. Uvjeren sam da će tako biti sve češće i sa stavom kako publika nije tu da bi vidjela izvođača, nego je tu izvođač da bi vidio publiku.
Dakako, ima festivala koji se drže tradicionalnog koncepta gdje je više manje, pa će ponuditi samo izvođače i šankove s ograničenom ponudom, s neizbježnim pivom (mislim da nisam vidio nijednog vinara da sponzorira koncerte ili festivale), uz kakav merch pult. Većina koncerata popularne glazbe i dalje je temeljena na takvom konceptu. No možda ubuduće to neće biti dosta za cijenu ulaznice koja se nudi.
Konkurencija je sve veća, festivale su počeli kreirati i sami izvođači: nakon Antivalentinova kome je domaćin Let 3, napravljen je i nedavno i ZG park rock fest koji je kreirao Psihomodo pop. Sigurno je kako će biti još malih festivala koji će tematski imati glazbene izvođače koji će privući fanove a ne tragače za provodom. To su oni koji umjesto da na festivale dolaze naoružani aplikacijama koje će uljepšati njihove fotografije na Instagramu i TikToku, imaju pelene za odrasle kako ne bi propustili nijedan dio koncerta zbog toga što moraju ići mokriti, kao što su to vjerni fanovi Taylor Swift.
I oni koji će radije sat vremena čekati izvođača nakon koncerta kako bi dobili autogram, negoli sat vremena u redu za pivo.