Evolucija eurovizijskih spotova u 7 točaka
Kadrovska služba: Hrvatske pjesme za Eurosong
Naša eurovizijska videoteka broji više od 25 spotova. No onih u kojima se uspješno predstavljaju i izvođači i pjesma i država nema puno. Zato priča o evoluciji „crovizijskih“ spotova stane u sedam točaka
„Proljeće, negdje oko prvog maja i čini se“ da ćemo konačno saznati dovodi li Baby Lasagna Eurosong u Hrvatsku. I dalje drži visoko drugo mjesto na kladionicama koje se zatvaraju 11. svibnja, u finalnoj noći. Čak i ako ne pratite izbor za najbolju pjesmu Eurovizije, razumijete da je to dugovječno televizijsko natjecanje istovremeno kulturna manifestacija, folklorna predstava i globalni spektakl. Iza njega stoji ideja pop kulturnog i glazbenog jedinstva te tradicijske raznolikosti, odnosno osvješćivanja posebnosti svake zemlje sudionice. Nešto poput reality inačice emisije Lijepom našom na steroidima i natjecateljskog karaktera.
Takvi bi u teoriji trebali biti i spotovi pjesama koje konkuriraju za najbolju. No pitanje je u kojoj mjeri. Hrvatska je na Eurosongu od proglašenja neovisnosti sudjelovala 28 puta, prvi put 1993. s pjesmom “Don’t Ever Cry” u izvedbi Puta – šesteročlane sekcije zbora Putokazi, a posljednji 2023. s pjesmom “Mama ŠČ!“ Leta 3.
MAGAZIN & LIDIJA HORVAT-DUNJKO – NOSTALGIJA (1995.)
Bez zadrške, “Nostalgija” je savršen primjer eurovizijskog spota iz hrvatske produkcije. Scenarij, koji potpisuje legendarni tekstopisac Stevo Cvikić, naslanja se na motive serija Naše malo i Velo misto, odnosno život Splićana prije prvog svjetskog rata. Nositeljica čežnje za prošlim vremenima u spotu je splitska glumica Zdravka Krstulović, proslavljena kao Anđa Vlajina u Našem malom mistu i Violeta u Velom. Njezinu mlađu inačicu u šetnji Dioklecijanovom palačom i obalama Splita tumači Danijela Martinović, ondašnja pjevačica Magazina.
U izgradnji bogatih prizora, uz ostatak grupe i opernu pjevačicu Lidiju Horvat-Dunjko, sudjeluju i drugi glumci splitskog HNK, Nives Ivanković i Josip Genda. Kostime, među kojima se našla i dalmatinska narodna nošnja, osmislila je slikarica i kostimografkinja Ruta Knežević, a režiju tog trominutnog filma potpisuje televizijski redatelj Zoran Nikolić. Nikolić je 2013. pokušao rekreirati atmosferu iz “Nostalgije” u spotu za pjesmu “Mižerja”. Ta nas je pjesma u izvedbi „superklape s mora“ tada predstavljala na Eurosongu. No zaboravili ste je s razlogom. Vječna “Nostalgija” u Dublinu je 1995. godine osvojila visoko 6. mjesto.
MAJA BLAGDAN – SVETA LJUBAV (1996.)
Dok je “Nostalgija” osmišljena kao oda građanskom životu, “Sveta ljubav” pokušala je dočarati iščekivanje kakvo poznaju tek vjerne žene pomoraca i ljudi što žive na otoku ili selu. Barem se tako čini jer je zbog nejasnih kostima ta ideja pala u drugi plan. U prvom je ostalo skakutanje Maje Blagdan po strmim stijenama Lubenice na Cresu (naselja koje se desetak godina kasnije pronašlo u UNESCO-vu katalogu znamenitih mjesta u Europi). Autori spota nisu se odlučili kojem vremenu i podneblju pripada lik što ga utjelovljuje Blagdan pa ona u tom ruralnom krajoliku izgleda kao došljak iz budućnosti.
Ono što spašava spot od zaborava je Majina žustra i srčana interpretacija pjesme, nepredvidiva kao i krajolik odabran za pozadinu. Zbog nje je priča postala posve sekundarna iako motivi brodoloma sugeriraju željenu poantu. Spot je za Tutico snimio Radislav Jovanov Gonzo, tada zvijezda u video usponu. “Sveta ljubav” je u Oslu 1996. godine, ponajprije zahvaljujući nestvarnim vokalnim akrobacijama Maje Blagdan, osvojila visoko 4. mjesto.
Model po kojemu je napravljen videospot za “Svetu ljubav” (izvođač + impresivna turistička lokacija) uskoro je maksimalno pojednostavljen i pretvoren u kalup unutar kojeg će se ispeći još spotova: 1998. Danijelin na Plitvicama, 1999. Dorisin na Braču, 2000. Karanov u Trakošćanu, etc.
VESNA PISAROVIĆ – SASVIM SIGURNA / EVERYTHING I WANT (2002.)
Vesna Pisarović razbila je gore spomenuti kalup. Umjesto prirodnih ljepota i povijesnih znamenitosti Hrvatske ona je odabrala sebe i CGI. Takav je bio trend na početku milenija i ona ga je kao pop zvijezda hrabro prihvatila. Paletom boja u spotu za pjesmu “Sasvim sigurna” dominiraju tamne nijanse i metalik tonovi, koji prizivaju urbani realizam kakav je na početku milenija pokorio svijet videospotova. U tom je bezdušnom mraku pozornost sa same pjesme i ambijenta preusmjerena na pop pjevačicu, koju želi prikazati kao autentičnu i buntovnu, te natpis Ghetaldus. Spot je režirao filmski redatelj Kristijan Milić, tada debitant u industriji a danas prepoznatljivi žanrovski autor. Pisarović je s pjesmom osvojila 11. mjesto u Tallinnu.
BORIS NOVKOVIĆ – VUKOVI UMIRU SAMI (2005.)
Pjesma “Vukovi umiru sami” mogla je imati i bolju vizualizaciju (da su Ladarice imale slobodnog vremena kad i Boris), ali videospot snimljen za nju i ovako zaslužuje da ga se izdvoji. Za razliku od Pisarović, Novković se nije pouzdao u vlastitu karizmu kao nositeljicu pjesme te je u nju i prateći spot uključio tri Ladarice, gajdaša te plesača i perkusionista oslikanog tijela Tomislava ”TT” Tržana. Dok Ladarice i gajdaš u narodnim nošnjama bacaju kost onima koji od Eurosonga žele kulturnu manifestaciju i folklornu predstavu, upečatljivi ”Double T” neobičnom pojavom privlači dio publike kojemu je draži spektakl.
No spot, čiju režiju potpisuje Denis Wohlfart, najviše vremena ipak posvećuje ozbiljnom i statičnom Borisu, koji u močvarnom području (negdje u blizini Samobora) ne zna što bi sam sa sobom. Sličan recept u dinamičnijem je okruženju pratio spot za, također Novkovićevu, “Štiklu”. “Vukovi umiru sami” u Kijevu je završila na 11. mjestu.
ALBINA – TICK-TOCK (2021.)
Dora 2021. bila je Dora koja je Dori nakon desetogodišnje pauze vratila staru slavu, a zasluge za to obično se pridaju šarmantnoj Albini Grčić, tada finalistici treće sezone emisije The Voice Hrvatska. Premda je spot za pjesmu “Tick-Tock” bolno nasumičan, on ide u korak sa zahtjevima društvenih mreža koji u tom trenutku vode video produkciju: više kostima, više stilova, više lokacija, više tema, više atmosfera, više kose i puno manje priče.
Od luksuzne toalete iz Trakošćana preko futurističkog torza u garaži do plišanog mede i „dukse“ na sanjivoj cesti, Albina u tom spotu skuplja bodove od svakog dijela i djelića publike. To je posebno vidljivo u kadru gdje duh raznolikosti, što godinama opsjeda streaming servise, ulazi i ovaj spot. Redateljica te vizualizacije je Sandra Mihaljević, kostime je osmislio Stefan Orlić, a koreografija je djelo Helene Janjušević. Unatoč velikim očekivanjima, Albina u Rotterdamu 2021. nije izborila finale, a u polufinalu je bila 11.
LET 3 – MAMA ŠČ! (2023.)
Videospot za pjesmu “Mama ŠČ!”, kao i ona sama, nosi antiratnu poruku. Naravno, na način grupe Let 3. U spotu se osim članova benda pojavljuje i performerica Jovanka Broz Titutka sa svojim plesačicama iz House of Flamingo, queer kolektiva koji djeluje kao platforma za razvoj i vidljivost drag kulture. Pun pogodak za Eurosong koji posljednja dva desetljeća djeluje sa sličnom svrhom. Spot koji je režirao Gonzo u velikoj se mjeri oslanja na nastup Leta 3, sa šarenim vojnim uniformama koje su rad kostimografkinje Lejle Hodžić.
Osim što kostimografski citiraju slovenski Laibach, u spotu vizualno citiraju i satiričnu komediju Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu. U priču su ubacili i neke stare komade iz svoje garderobe, poput maski četiri jahača Apokalipse. Iako su u razgovorima oko natjecanja u Liverpoolu isticali da kroz svoj glazbeni i vizualni izričaj žele potaknuti ljude na razmišljanje o globalnim problemima poput klimatskih promjena, pozivajući se na solidarnost i aktivizam, u cijelom performansu nisu zanemarili činjenicu da im je od svega ipak najdraže sablazniti narod. Do 13. mjesta na Eurosongu doveli su ih glasovi publike.
BABY LASAGNA – RIM TIM TAGI DIM (2024.)
Bez lažne pompe, službeni spot za “Rim Tim Tagi Dim” je najbolji od spotova snimljenih za pjesme hrvatskih kandidata nakon Magazinove “Nostalgije”. I on je na svoj način nostalgičan, za jednostavnijim životom, seoskom idilom i zajedništvom. Sniman je u Istri a prati naraciju pjesme, pripovijest o mladiću koji napušta svoj dom u potrazi za boljim životom. Baby Lasagna, odnosno Marko Purišić, prikazan je u društvu domaćih životinja i članova obitelji i šire zajednice koji se opraštaju s njim uz gozbu te na lučkom pristaništu u plavičastu zoru, sam.
Spot, koji je režirala Elizabeta Ružić, obogaćen je elementima s električnog nastupa uživo, a bodove na račun političke provokacije dobiva jer je objavljen u vrijeme masovnih prosvjeda poljoprivrednika u EU. Pastoralni prizori su simpatični, ali istovremeno karikirani, kao da sugeriraju da će, zbog izmještanja ruralnog stanovništva u gradove, od sela na kraju i ostati samo karikatura. Ne znam glasuju li poljoprivrednici inače na Eurosongu, ali neću dugo čekati na odgovor. Ovo je povijesna prilika za Hrvatsku a spot je ispunio svoju zadaću.