16
sij
Priče

Zvučni zid

Osamdesete su bile godine za mainstream

Osamdesete

Glazba za svaki supermarket / Foto: Pexels (Ena Marinković)

share

Osamdesete su bile posljednje desetljeće kad je glazba imala snažan, ponekad i presudan društveni utjecaj, kad su pop i rock dominirali i definirali mainstream te kad su emtivijevski dizajnirane skladbe imale globalni dobačaj više nego ikad prije i poslije. Do tada je glazba bila isključivo zvučna senzacija, a nakon toga raspršila se u multimediji

Osamdeste

Šarenilo na sve strane / Foto: Pexels (Victoria Akvarel)

Kad se prije nekoliko godina na frekvencijama negdašnje Radio Velike Gorice začuo Radio Gold posvećen zlatnim melodijama iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih, bio sam ugodno iznenađen. Stilski oblikovana radijska postaja za stariji uzrast zacijelo će imati zanimljivu tržišnu nišu, mislio sam.

No ništa nije bilo od toga, u samo nekoliko mjeseci postao je to radio koji će emitirati glazbu iz osamdesetih, uz pokoju pjesmu iz inicijalnog razdoblja njihovog djelovanja. Osamdesete su se efikasno i tu ugurale, kao i u gotovo sve radijske postaje. Gold je prošle godine završio s pričom, a na toj frekvenciji čut ćemo opet pjesme iz osamdesetih, ali na Happy FM-u koji je preuzeo koncept još jedne umirovljene radijske postaje – Narodnog radija.

Na formatiranim radijskim postajama često je vladala sljedeća sadržajna formula: na dva aktualna hita, svakako valja umetnuti pjesmu iz osamdesetih. U reklamama za aktualne proizvode, čut ćemo da je upotrijebljena skladba iz tog razdoblja. U top showu Hrvatske televizije – A-strani – mladi izvođači reinterpretiraju pjesme iz osamdesetih.

Zašto je to glazbeno desetljeće danas toliko prisutno, a ne, na primjer, swinging sixties, eklektične sedamdesete, inventivne devedesete ili prohujale dvije dekade 21. stoljeća?

Na prvu loptu, reklo bi se da je to zato što o glazbi odlučuju ljudi koji su formirali glazbeni ukus u osamdesetima. No, ne bi se baš reklo da živahni šezdesetogodišnjaci diktiraju nacionalni ukus. Nacionalni? Ne baš, osamdesete koje ne izlaze iz mode nisu samo hrvatski trend.

Osamdesete

Soundtrack Las Vegasa je glazba iz osamdesetih / Foto: Bojan Mušćet

Bio sam nedavno u Las Vegasu gdje glazba ne prestaje u hotelima, u casinima, dućanima, a ni na ulicama koje su pune vrtnih zvučnika. Isključivo se emitiraju pjesme koje su dominirale američkim top-ljestvicama u osamdesetima. Zaključio sam da je netko napravio istraživanje kako je publika koja novce ostavlja u Vegasu emocionalno ponajviše vezana uz te pjesme, pa će ostaviti koji dolar više. No nije mi bilo jasno zašto se isključivo i svugdje puštaju te pjesme. I to ne samo ondje: na američkim aerodromima putnike će uredno zabavljati Cindy Lauper, Madonna, Michael Jackson, The Cars, Foreigner i druge vedete tog razdoblja.

I tamo i kod nas nekima će biti podstrek, a nas ostale hvata panika kad u shopping centrima čujemo “Sweet Dreams Are Made Of This”, “Tainted Love” ili “Don’t You Want Me” i sjetimo se  padobranskih hlača, trajnih i vodenih ondulacija, odnosno novoromantičarskih frizura u stilu listova ananasa. Zapravo, osvrnemo li se oko sebe, vidjet ćemo da većina slušatelja nije baš toliko zadojena osamdesetima. Štoviše, mnogi će reći da je to bilo razdoblje kad je glazba bila frivolna i da je imidž s neuniformnim odjevnim predmetima i frizurama u svim bojama i nijansama umnogome nadvladao glazbu.

Postoje, dakako, razlozi zašto se osamdesete prečesto pamte više po uzorcima za fašnik nego kao vrhunac glazbene ere. Stigma se pojavila dok je desetljeće još bilo u tijeku, vjerojatno otprilike u vrijeme kada su već tada boomeri shvatili da čak ni ikone kontrakulture šezdesetih nisu bile imune na svijetle i vesele vizure koje nudi MTVBob Dylan je koristio isti užasni reverb zvuk bubnja kao i svi ostali. Ako se zna da je nešto što se zove KajaGooGoo u tom desetljeću osvojilo prvo mjesto britanske top-liste, onda bi sva daljnja naklapanja o osamdesetima trebala pasti u vodu.

Kako onda razmišljati o osamdesetima, a da dojam ne zasjene aspekti karnevala koje ponajviše prepoznajemo na radijskim postajama, aerodromima i supermarketima? No nije to tako jednoznačno: Jason & The Scorchers, Hüsker Dü i The Replacements zvuče svježe kao da su snimljeni jučer.

Upravo u tom razdoblju objavljeni su na ovim prostorima albumi kvaliteta kojih nije nadvladana do danas (Haustor: Treći svijet, Idoli: Odbrana i poslednji dani, Paraf: Zastave, Šarlo akrobata: Bistriji ili tuplji čovek biva kad…, Električni orgazam: Lišće prekriva Lisabon, Azra: Filigranski pločnici…). I u inozemstvu su objavljeni neki od izvanvremenskih albuma, od Sandiniste Clasha preko Rain Dogsa Toma Waitsa i The Queen Is Dead Smithsa do Nirvanina Bleacha. No sve je to glazba koja će rijetko biti masovnim kanalima prebačena do današnjice.

Osamdesete

I vinili idu ukorak s osamdesetima / Foto Pexels (Cottenbro studio)

Zašto su se onda te hitoidne osamdesete zadržale sve do danas?

Jednostavno, bilo je to posljednje desetljeće kad je glazba imala snažan, ponekad i presudan društveni utjecaj, kad su pop i rock dominirali i definirali mainstream te kad su emtivijevski dizajnirane skladbe imale globalni dobačaj više nego ikad prije i poslije. Do tada je glazba bila isključivo zvučna senzacija, a nakon toga raspršila se u multimediji. Osamdesete su dekada koja je ponudila zaokruženu priču. Upravo zato popularnost tih pjesama traje do danas na općoj razini.

Osamdesete su bile vrijeme promjena. Tehnologija, kultura, glazba i svjetski događaji razvijali su se sve brže. Kod nas je na početku dekade umro državni vladar drug Tito i onda je s jedne strane popustila stega i otvorena je slavina kroz koju su se na tjednoj bazi počeli objavljivati punkerski i novovalni albumi, a s druge strane je Zagrebački festival raskrstio sa svojim trademarkom: večeri šansone i uveo je večer rodoljubne pjesme. Dakako, pobijedila je pjesma posvećena upravo Titu. U svijetu su grandiozne balade i društveno osviještene rock himne iskazivale lekcije i analizu nevolja, a poruke su primjenjive i danas.

Tijekom osamdesetih ostvarili su se ključni pomaci u tehnologiji. Pojava računala, vokodera, sintesajzera i programiranih bubnjeva stvorila je potpuno novo zvučno okruženje, što je označilo pomak u odnosu na prethodna desetljeća definirana mnogo sirovijim, nemontiranim zvukom. Osim toga, pjesme nisu bile tako dostupne, pa su imale svoju vrijednost. Bilo je potrebno posjedovati fizičke albume da bi se slušalo omiljene izvođače i to kod kuće ili u klubu. Danas slušatelji mogu pronaći koju god pjesmu žele u roku od nekoliko sekundi i slušati je gdje želi.

Generacija Z, dakako, neće baš tako često posegnuti za glazbom iz osamdesetih, a kad je čuju u dućanu, vjerojatno će se osjećati kao boomeri kad čuju ragtime na istom mjestu. Današnji slušatelji konzumiraju glazbu putem streaminga, a oni stariji ipak će posegnuti za fizičkim doživljajem. Bacimo li oko na aktualnu listu prodaje, vidimo da je među 40 najprodavanijih albuma čak 28 albuma koji su snimili izvođači što su bili aktivni u osamdesetima! Na listi prodaje deset vinila – svih deset pripadaju izvođačima koji su djelovali u tom razdoblju, od Josipe Lisac do Majki.

I to je jedan od pokazatelja kako su osamdesete kurentna roba koja se uvijek iznova može repakirati i ponuditi slušateljima, između ostalog i zato što dolazi sa svojim supkulturnim kapitalom. Aktualna reizdanja remasteriranih vinilnih albuma s bonus pjesmama, bogatom knjižicom, nikad objavljenim fotografijama te u raznim bojama vinila prava je blagodat za fanove i kolekcionare.

Osamdesete

Glazba iz osamdesetih konkurira glazbi današnjice / Foto: Pexels (Ena Marinković)

Takva mainstreamacija osamdesetih ipak ide prema svome završetku. Kao što su umrli gotovo svi članovi SUBNOR-a ili udruga veterana koji su se borili u Vijetnamskom ratu, tako će i boomeri i X-eri iz formativnog razdoblja osamdesetih prestati biti potrošačka snaga koju motivira glazba. Sljedeći korak bit će trend vinilizacije CD-a iz devedesetih, odnosno albuma koji su inicijalno objavljeni isključivo na CD formatu. Trend je krenuo i kod nas, pa je tako objavljena Desetka Hladnog piva, Put do srca sunca Majki i Buđenje Parnog valjka. U supermarketima vjerojatno možemo očekivati masovni povratak Cro Dancea i europopa devedesetih, a i radijske postaje neće odoljeti tome da ponovo puštaju dancere.

Samo da se opet ne vrate “Bojna Čavoglave”, “Danke Deutschland” i “Stop The War in Croatia”.

Moglo bi Vas zanimati