Povijesno obavještena izvedba

Povijesno obavještena izvedba pojam je koji je dobio na značaju sredinom 20. stoljeća, a odnosi se na izvedbenu praksu, poglavito vezanu za glazbu ranijih stilskih razdoblja (iako se u međuvremenu proširila i na glazbu razdoblja klasicizma i romantizma), koja podrazumijeva veću razinu autentičnosti, kroz upotrebu ranog instrumentarija (bilo da je riječ o starim ili namjenski građenim suvremenim instrumentima) i stilskih rješenja (npr. tempa, artikulacije, agogike i sl.) prikladnijih za vrijeme nastanka pojedinih skladbi. Spomenute značajke se poglavito iščitavaju iz primarnih izvora, što tzv. povijesno obavještenom izvođenju daje jak muzikološki element.