Recitativ

U glazbeno-scenskom kontekstu, recitativ je vokalni stil koji karakteriziraju ritam i intonacija bliski ljudskom govoru. U operi 17. i 18. stoljeća koristio se poglavito za vođenje radnje te kako bi se popunio međuprostor između arija ili ariosa. Po pratnji, mogu se razlikovati tipovi recitativa kao što su recitativo secco i recitativo accompagnato. U 19. stoljeću autori poput Richarda Wagnera i Giuseppea Verdija u svojim djelima postepeno razbijaju formalne granice unutar opere te recitativ postupno izlazi iz upotrebe. Na početku dvadesetog stoljeća, Arnold Schönberg u svojim djelima Gurrelieder i Pierrot Lunaire uvodi pojam Sprechgesang ili Sprechstimme koji se može smatrati suvremenom evolucijom recitativa.