Glazbeni pojam
Proširene tehnike
Proširene tehnike u glazbi odnose se na nekonvencionalne načine dobivanja zvuka (glasom ili na instrumentu), pri čemu je ideja doslovno proširiti mogućnosti koje glas ili instrument očekivano nudi. Mjesto su pronašle u avangardnoj i jazz glazbi, u filmskim i ambijentalnim radovima, te u eksperimentalnoj i suvremenoj glazbi. Najčešći primjeri proširenih tehnika odnose se na gudačke i puhačke instrumente, potom na klavir, ali i udaraljke te na glas. Kod gudačkih instrumenata česta praksa je sviranje Col legno (drvenim dijelom gudala) ili Sul ponticello (vrlo blizu kobilice), dok proširene tehnike kod klavira uglavnom podrazumijevaju njegovo prepariranje. U domeni glasa ističu se govorno-pjevna tehnika Sprachgesanga (A. Schönberg), ali i zvučni efekti poput vikanja, šaptanja ili pak pjevanja zatvorenih usta.
Citat
Nijedno svoje djelo nisam pisao očekujući nagradu. Najvažnije je znati tko si i što si. Ja nisam racionalna, analitička osoba. Predavao sam analizu, znam da ona odlično može objasniti strukturu, formu, ali iza svega toga postoji nešto neizrecivo. Glazba nije ratio, za mene je glazba čista energija, očaravanje, boja, ljepota, drama, nastojanje da se dotakne nutrina. - iz razgovora s Erikom Krpan
Propustili ste
