Albumi nastavljaju polagano propadati kao paketi izdanja popularne glazbe i zapravo se zadržavaju tamo odakle su i došli: u vinilnim pločama. Na dominantnim streaming servisima sve veći prostor zauzimaju playliste, a sve manji albumi. K tomu, prodajni pokazatelji navode i da završava novo zlatno doba vinila

Darko Rundek i Goran Bare na Interliberu su predstavili uspješna reizdanja / Foto: Franjo Tomić/Croatia Records

U nizu aktualnih hrvatskih vinilnih reizdanja svakako se ističu treći album Haustora Bolero i drugi album Majki Razdor, oba kvalitetno remasterirana, obogaćena gatefold formatom i knjižicama s neobjavljenim fotografijama i bilješkama svjedoka stvaranja tih albuma te novinara. Predstavljanje tih reizdanja bilo je na ovogodišnjem Interliberu, a u panel-diskusiji na kojoj su sudjelovali Darko Rundek i Goran Bare i na kojoj sam bio jedan od sudionika, postavljeno je pitanje jesu li reizdanja namijenjena nostalgičarima ili novim slušateljima koji otkrivaju tu glazbu.

Rekao sam kako novi slušatelji tu glazbu već dugo imaju na dlanu, zahvaljujući prije svega streaming servisima i društvenim mrežama, a vinili predstavljaju uspostavljanje potpunog odnosa s tim djelima. Slušanje vinila zahtijeva vrijeme i prostor, a uz bilješke i fotografije, to nisu samo prigodna obnovljena reizdanja, već djela koja podrazumijevaju novo čitanje.

Bolero je na svoje reizdanje čekao punih 30 godina – na CD-u je reizdan 2015. u sklopu box-seta Haustora Original Album Collection i to je onda, zapravo, bilo namijenjeno novim slušateljima koji otkrivaju staru glazbu. Razdor je čekao devet godina na CD reizdanje, no između tog reizdanja i aktualne LP verzije prošlo je gotovo 20 godina. Dakle, novi slušatelji su sadržaj albuma mogli čuti ili kopanjem po Deezeru i Spotifyju unatrag nekoliko godina ili čekanjem da se ta izdanja ponovo pojave u nekom čvrstom obliku. Nostalgičari su oni koji su možda propustili nabaviti originalna izdanja tih albuma ili oni koji ih toliko vole da ih žele nabaviti opet u novom ruhu.

No, slušaju li oni, zapravo, te gramofonske ploče koje kupuju?

Istraživanje američke tvrtke Luminate na 3900 američkih kupaca vinila objavljeno u travnju ove godine kaže kako u 2022. 50 posto ispitanika nema gramofon, dakle, nema na čemu slušati te vinile. Razlog leži u tome da vinile kupuju superfanovi koji žele imati sva izdanja pojedinog izvođača. S obzirom na činjenicu da su u 2022. najprodavaniji vinili u Americi bili Midnight Taylor Swift, Harry’s House Harryja Stylesa i Sour Olivije Rodrigo, izvjesno je da su ploče kupovali uistinu poklonici koji njihovu glazbu slušaju primarno na streaming servisima.

Fotografija Taylor Swift s novog albuma Midnights koji je bio jedan od najprodavanijih na vinilu prošle godine

Istraživanje ICM Unlimiteda na ispitanicima u Velikoj Britaniji 2016. imalo je sličan rezultat – 48 posto, ali razlozi su bili drukčiji. U tom ispitivanju tek sedam posto sudionika istraživanja nije imalo gramofon, no 41 posto ga je imalo, ali ga nije koristilo. No, tada je diskografska industrija uglavnom bila koncentrirana na reizdanja i njih su uistinu kupovali nostalgičari koji su htjeli imati obnovljeno i prošireno reizdanje ili jednostavno imati novi vinil, s obzirom na to da je stari pucketav i(li) izgreban. Ili kao jedan moj vinil koji se s jednog tuluma vratio s ostatcima paštete na njemu.

Vinili su danas postali dominantan način prodaje nosača zvuka i dojam je kako u zadnjih 50 godina vinili predstavljaju format koji je osigurao najviše prihoda, osobito zbog činjenice da je danas jedini preostali fizički format s rastućom prodajom. Prema podatcima središnje američke diskografske udruge RIAA, prodaja vinila raste u posljednjih 16 godina, a lani je osigurala 71 posto prihoda u kategoriji prodaje fizičkih izdanja.

Kad se promatraju ukupni prihodi, vinili, zapravo, nikad nisu bili format koji je donosio najveći prihod. Od početka sedamdesetih do sredine osamdesetih kada starta CD, bolja je bila prodaja kaseta, a danas najviše prihoda dolazi od streaming servisa.

RIAA je izračunala prihode od diskografskih formata u navedenom razdoblju, uključujući inflaciju, i vidljivo je kako je najveći prihod osiguran od prodaje CD-a koji je je čak triput nadmašio vinile. Nije to ni čudno kad se sjetimo kolika je bila cijena proizvodnje CD-a i po koliko se prodavao. U prosjeku je omjer bio 1:20.

Drugi su, prema tom istraživanju, prihodi od vinila, pa od kaseta. U nastavku su prihodi od streaminga koji se plaća (šest puta manji od prihoda od prodaje CD-a), downloada MP3-ja, starih 8-Track kaseta, digitalnih licenci, besplatnog streama s reklamama i na koncu, od ringtonova. Zanimljivo je kako su ringtonovi nadmašili prihod od milijardu dolara 2007., osiguravši deset posto glazbenih prihoda te godine. Držim da je pad prihoda koji je uslijedio u direktnoj korelaciji s lansiranjem iPhonea koji je imao zadane ringtonove, a za instaliranje željene glazbe trebalo je imati završene dvije godine FER-a. Dakako da je rastom prodaje iPhonea i preuzimanjem sustava aplikacija i prodaja ringtonova drastično pala, da bi tri godine kasnije i nestala iz prihodovnog sustava.

Od prvog dana je iPhone imao veliku ulogu u definiranju slušačkih navika / Foto: Pexels/Cottonbro

Bilo je tako u izvješću za 2022., no pola godine kasnije uočavaju se još dva trenda. Prihod od plaćenih streaming servisa porastao je za 12,4 posto, a udio je porastao za 5,8 posto. Broj prodanih vinila pao je za 1,8 posto, ali prihod je porastao za 1,3 posto.

Znači li to da stiže kraj renesanse vinila, odnosno da će superfanovi koji nemaju gramofone prestati kupovati ploče? Nije nemoguće. Prije godinu dana pričalo se i o renesansi CD-a, a onda su takve priče naglo utihnule. S druge strane, unatoč povici glazbenika radi raspodjele prihoda od streaming servisa, publika masovno naušta fizička izdanja ostavljajući ih u bespućima povijesne zbiljnosti.

Odnosno, sada je posve očito, kupci vinila uistinu se mogu svrstati samo u dvije kategorije. Prva su nostalgičari koji žele zvučno obnoviti svoja formativna sjećanja, dovršiti svoje kolekcije ili se jednostavno vezati uz pojedini vinil. Oni primarno kupuju reizdanja. Druga su oni koji će ponajprije kupiti albume koji su aktualni i koji se danas uglavnom objavljuju u digitalnom ili vinilnom formatu – CD-i su još uvijek u igri, ali sve više albuma i hrvatski izdavači objavljuju bez tog formata. Nositelji prve kategorije su Baby boomeri, a druge Generacija Z.

Na interliberskom panelu bilo je napomenuto kako je vrlo izvjesno da za nekih tridesetak godina slušatelji neće tražiti reizdanja Haustora ili ranih Majki, nego solo-radove Darka Rundeka ili recentne albume koje potpisuju Goran Bare i Majke. Dakako, nove generacije koje u svojim formativnim godinama doživljaju današnju glazbu neće baš htjeti kopati dublje u prošlost, premda će pojedina ostvarenja sigurno odoljeti zubu vremena. Da je tome tako, dokazuju, na primjer, dva vinilna reizdanja prvih albuma grupa Time i Laufer ili čak tri vinilna reizdanja nastupnog albuma Josipe Lisac Dnevnik jedne ljubavi.

Panel-diskusija na Interliberu / Foto: Franjo Tomić/Croatia Records

Pitanje je samo hoće li vinili izdržati dotad ili će nestati kao što su nestale šelak-ploče i kasete, odnosno hoće li koncept albuma posve nestati, a uvriježiti se samo izbacivanje singlova odnosno pjesama bez nekog komercijalnog ili umjetničkog uveza, kao što je to bilo do sredine pedesetih prošlog stoljeća.

Album nastavlja polagano propadati kao paket izdanja popularne glazbe i zapravo se zadržava tamo odakle je i došao: u vinilnim pločama. Danas sve kategorije albuma komercijalno padaju osim vinila. Na streaming servisima sve veći prostor zauzimaju playliste, a sve manji albumi. Kad se petkom predstavljaju noviteti, sve više su zastupljeni singlovi s pripadajućim remiksima, a sve manje albumi. Sasvim je razvidno kako je format predstavljen prije osamdestak godina vezan ponajviše za vinile, a streaming ne dopušta formalna ograničenja.

Moguće je da će vinili (i albumi s njima!) zamrijeti, a da će onda opet zaživjeti, jer će se slušatelji zaželjeti nečega što je bilo autohtono, organsko i što nije producirala umjetna inteligencija.