Chansonfest 2024. u Lisinskom: Viša umjetnička razina

Novo, 26. izdanje Chansonfesta održano je u ponedjeljak, 4. studenog, u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog

Sandro Bastiančić i Martina Majerle / Foto: Vedran Metelko

Festivalski orkestar i maestro Josip Cvitanović uveli su u 26. Chansonfest skladbom velikana hrvatske glazbe, jednog od utemeljitelja zagrebačke škole šansone i njenog nastavka, Chansonfesta, Zvonka Špišića. Pritom se umjetnički ravnatelj festivala Hrvoje Markulj rado prisjetio 1998. kada su baš u maloj dvorani započeli ovo putovanje. „Naša 26. stanica na putu pružit će vam, uz već svima poznata imena autora, umjetnika i izvođača, i nekolicinu novih koje vam s veseljem predstavljamo, sa željom da ćete u njima prepoznati i neki novi dašak koji ulazi u šansonijerski prostor.”

Festival je na poseban način otvoren izvedbom Jacquesa Houdeka. Njegovu “Pjesmu života” napisao je Željko Lončarić Žec, aranžirao Josip Cvitanović, a svojim je prvim nastupom postavio visoka očekivanja i dao nagovijestiti da će ovogodišnje izdanje Chansonfesta biti jedno od kvalitetnijih.

Jacques Houdek / Foto: Vedran Metelko

Niz je nastavljen nekim drugačijim glazbenim legendama. Rođen u Karlovcu, Darko Domijan postigao je zavidnu karijeru u cijeloj Hrvatskoj svojedobno s mnogim rekordima u broju prodanih ploča i singlovima koji su se slušali. Za Chansonfest odabrao je “Kako god okreneš mila” za koju je uglazbio stihove Željka Krznarića, dok je s aranžmanom pripomogao Branko Glavan. Iako je započela kao standardna šansona, ova je pjesma imala neočekivani i sjajan zaokret skrenuvši u funk vode na refrenu.

Šansona nosi posebnu emociju, a ovogodišnje je izdanje donijelo niz njenih varijacija. Jedna od njih bila je i pjesma “Isti” Elme Burnić, članice Filmmusicorkestra, koju smo slušali i prošle godine. Njoj su se u kantautorskoj izvedbi pridružili Paul Kempf na klavijaturama i Vjekoslav Crljen na kontrabasu, ujedno i aranžeri. S izvanrednim stajlingom, njena je gotovo filmska pjesma posebne poruke odmah poprimila dodatnu notu dramatičnosti.

Elma Burns / Foto: Vedran Metelko

Nešto posve drugačije na scenu Lisinskog donio je bend Robert Grof Kanizsai. Pjesmu “Srcem svim”, kojom su se predstavili na festivalu, napisao je Robert Kanizsai, a u aranžiranju su mu pripomogli Mirko Prišlin i Krešimir Leko. Voditeljica Antonia Ćosić otkrila je jednu zanimljivost ovog kantautora koji je sposoban, kada ga nadahnu muze, za trideset dana napisati čak trideset pjesama. Glasni i samouvjereni rockeri imali su malu nezgodu na početku kad je frontmen, vjerojatno zbog uzbuđenja, nakratko zaboravio stihove. Šteta je što nisu iskoristili jedinstvenu priliku i nastupili s orkestrom jer je veći dio pjesme ostao izgubljen u odjecima preglasnih činela.

Rajko Suhodolčan jedan je od utemeljitelja i član popularnog Kvarteta Gubec. Zanimljivo, u njihovom nizu Porina, onaj iz 2006. bio je prvi zagorski. Njegova “Proljetni san” bila je prva istinska šansona te večeri. U njenom aranžmanu sudjelovali su Dalibor Grubačević, Matija Dedić i Antonio Vrbički koji mu se pridružio na pozornici u ulozi harmonikaša i istinskog virtuoza. Ovo je doista bio jedan od dojmljivijih nastupa i pjesma koja bi mogla stajati uz bok svim onim najpoznatijim zagrebačkim šansonama.

Uvijek rado viđenom glumcu na ovom festivalu, Ivanu Colariću ove se godine na pozornici pridružio D.I.K, Dado i Kizo, odnosno, Davor Matoš i Zoran Brajević. “Grad koji znam” prava je zagrebačka pjesma koja nosi lijepe, svima poznate gradske slike i neku toplinu, a Ivanova je izvedba imala nešto kemalovsko u sebi, te izmamila prvi spontani pljesak publike usred izvođenja.

Nismo prvi koji maštamo o tome kako bi svijet izgledao da je idealan, to je činio i Enes Kišević, čije je stihove uglazbio Damir Tomić Maduna. Njihovo dugogodišnje prijateljstvo urodilo je ovom pjesmom u kojoj sanjaju kako bi bilo da je malo ljepše, da je malo bolje i da su svi malo čišćeg srca. “Pozdrav dobroti” aranžirao je Matej Meštrović uz pomoć Stipana Popovića.

Novo zvučnije ime na pozornici bio je i Dražen Žanko koji je napisao kompletnu scensku glazbu za mjuzikl Mirakul kad je surađivao s Ivicom Krajačem. Tada je aranžer bio Antonio Zadro i upravo je ova kombinacija autora napisala gotovo fatalističku “Prokletu ljubav”.

Na samoj polovici glazbene večeri smjestila se zabavna pjesma “Zašto tako brzo prolazi sve”. Nakon što je osnovao i napisao neke od najznačajnijih pjesama riječke Grupe 777, Andrej Baša nastavio je uspješno svoju karijeru kao skladatelj, aranžer i producent. Ovo svoje novo djelo u potpunosti autorski potpisuje, jedino mu se na sceni pridružio njegov prateći vokal Smiljan Grbac. Gotovo himna prolaznosti izrazito se svidjela posebno starijoj publici Chansonfesta.

Nakon njih je nastupio dvojac Bok Blues, hrvatski predstavnici na blues natjecanju u Memphisu koji su prošle godine predstavljali hrvatske blues snage i u Poljskoj. Stihove Ivice Kasumovića pjesme “Na tramvajskoj stanici” uglazbio je i aranžirao Zoran Haraminčić. Na pozornici su s kaubojskim šeširima posebno zabavili publiku još jednom pjesmom s prepoznatljivim zagrebačkim vizurama.

Novosadski glazbenik i kantautor Nemanja Nešić nastupio je peti put na Chansonfestu, no sada je pjevao o ljubavi i prolaznosti života u pjesmi “Susret”, s prepoznatljivom vojvođanskom melankolijom i jasnom dikcijom. Vjerujem da je nemoguće odmaknuti od najpoznatijeg glazbenog imena tog podneblja, no Nešićeva me pjesma glazbeno poprilično podsjetila na “Slovensku”.

Robert Funčić / Foto: Vedran Metelko

Igor Frajfogel izveo je “Pusti svoje kovrče”, a “Tihu” Robert Funčić, skladatelj, producent, kantautor riječke scene, dobitnik nagrade Porin za koju je i višestruko nominiran.

Oko stihova “Zašutjet ću zauvijek” Davor Solanović napisao je cijelu pjesmu, a zatim je uglazbio i aranžirao, u čemu su mu pomogli Damir Galeković, Vedran Zec, Davor Dedić, Andrej Pejzić i Dario Hleb. To je bila jedna lijepa bossanova u istaknutoj i kvalitetnoj vokalnoj izvedbi koja je pojačala glazbenu raznolikost ovogodišnjeg festivala.

Iako su mnogi pjevali o ženama, žena je na ovogodišnjem festivalu bilo premalo. Osim Elme Burnić na početku večeri, na pozornici se uz Sandra Bastiančića pojavila i Martina Majerle. Ovo nije prvi put da su se ukrstili putovi En Facea i Putokaza, a njihov je duet “Oblak” bio izrazito vedar i pozitivan, gotovo naivan glazbeni broj koji je izmamio još jedan spontani pljesak.

Dva jedinstvena izvođača specifičnog izričaja i uistinu bogatog opusa sačuvana su za sam kraj ove glazbene večeri. Živa legenda s nevjerojatnom karijerom iza sebe, Hrvoje Hegedušić pripremio je pjesmu “Pamtim ih po kosi” koja ima autobiografske elemente, a za koju kaže da sadrži neke njegove životne situacije na temelju kojih je Ljerka Hegedušić napisala stihove.

Ibrica Jusić + pas / Foto: Vedran Metelko

Nakon njega je sa svojim psom na pozornicu izašao Ibrica Jusić koji slavi 60 godina umjetničkog rada i 50 godina svog prvog nastupa u Lisinskom. Dočekan s publikom na nogama i dugotrajnim pljeskom, Jusić je osjetio potrebu obratiti se publici prije same izvedbe “Harlekina”. Naime, izjadao se kako je još sredinom ožujka imao sastanak s cijelom ekipom, na čelu s ravnateljicom, kako bi dogovorili njegov koncert povodom ovih obljetnica. „Lijepo se kaže, ljudi se drže za riječi, a volovi za rogove. Neka mi volovi oproste. Da bih prije mjesec dana preko drugih kanala saznao da je moj termin ustupljen nekom drugom… Osam mjeseci nitko da nam se javi, da se ispriča, da ponudi novi termin, ali kad imam vas…”, nije stigao niti dovršiti rečenicu kad ga je publika ohrabrila novim pljeskom. „Kako bi se reklo, nisam gladan, nisam žedan” i usput najavio sigurno dogovorene koncerte u Splitu i Osijeku.

Ovogodišnji Chansonfest bio je definitivno na višoj umjetničkoj razini od prošlogodišnjeg, a kritike koje su slijedile u 26 godina dugoj tradiciji pokazale su da u Zagrebu postoji potreba za izvođenjem glazbenog sadržaja kao što je šansona. U realizaciji festivala pomogli su Ministarstvo kulture i medija, Grad Zagreb, Hrvatsko društvo skladatelja ZAMP, Cantus, Hrvatska diskografska udruga, ZAPRAF, Aquarius Records, Croatia Records, Menart, Dallas Records i Studio Dva M.