Široko rasprostranjeno, kao glazbeno središte Zagorje ponajprije doživljavamo putem događanja i festivala te razvoja scene u Zaboku i Krapini, dok Zaprešić gravitira Zagrebu, a Varaždin je posebno glazbeno središte

J.R. August karijeru uredno i dalje vodi iz Zaboka / Foto: Filip Kovačević

U rubrici Glazbeno središte došla je na red glazbena scena još jednog, geografski velikog, hrvatskog središta. Zagorje se često pogrešno vezuje uz samu županiju, iako je to zapravo regija koja obuhvaća područje od Zaprešića do Varaždina. Samim time, ponuda glazbene scene zaista je raznolika: kako žanrovski, tako i lokacijama na kojima se odvijaju glazbena događanja.

Duga tradicija Festivala kajkavskih popevki u Krapini, Hrvatski glazbeni festival u Zaboku (čiji su mnogi pobjednici postali bitna imena hrvatske glazbe – Stampedo, Pun kufer, Đubrivo, Adastra, Lika Kolorado itd.), potom izvođači koji njeguju tradiciju kajkavskog narječja i u drugim žanrovima (primjerice, Zadruga) te mnogi poznati sudionici domaće glazbene scene kao J. R. August, Tomislav Goluban, Noxin samo su neke od ključnih točaka i imena koja obilježavaju zagorsku glazbenu scenu, a Zabok, Krapina, Novi Marof, Bedekovčina i Oroslavje neka od središta u kojima se taj glazbeni život odvija.

Zasigurno brojem izvođača i glazbenih manifestacija najbogatije zagorsko glazbeno središte je Zabok. Kantautor Nikola Vranić, umjetničkog imena J. R. August, iz prve je ruke otkrio svoje viđenje zabočke scene od devedesetih do danas. Sve je, kako kaže, počelo u klubu Gjalski gdje se sredinom 90-ih održao prvi HGF, hrvatski demo rock festival koji daje priliku mladim, neotkrivenim bendovima. Upravo je na HGF-u, kako kaže, bio njegov prvi doticaj s tadašnjom scenom i bendovima te mu je za oko zapeo bend Mahatma, čiji će član Dražen Završki kasnije postati Vranićev producent.

Dvorac Gjalski trenutačno je, nažalost, u funkciji ugostiteljskog objekta i više nije ključno mjesto održavanja kulturnih događaja. „Prije 15, 20 godina“, pojašnjava Vranić, „kafići su bili glavno mjesto gdje su se održavale svirke. Tako je počeo i moj prvi bend, Nautilus. Bile su to jako posjećene svirke, to je bio centar svega, a toga nema danas; nema ni toliko takvih bendova, nikome se to ne isplati.“

Zabok je po dekadama svoju glazbenu scenu raspodijelio otprilike ovako: devedesete su bile vrhunac autorske muzike, nulte razdoblje covera i cover bendova, što se održalo do sredine 2010-ih kada i na zagorsku scenu stupaju najnoviji trendovi – trap i slični žanrovi (primjerice, Ganja Šiljo preko kojega i KUKU$ dolazi u Zabok).

Hladno pivo je prvi koncert održalo u Zaboku

Zabok je u jednom trenutku bio centar i za rock bendove i za autorske izvođače, a Vranić navodi kako je važno istaknuti da su „mnogi dolazili baš u Zabok ili prije važnih koncerata u Zagrebu ili tijekom neke veće turneje“. Tako je, primjerice, i prvi nastup Hladnog piva bio baš u Zaboku.

„Puno je toga danas zamrlo i odumrlo, svi ti kafići i klubovi, sve se preselilo u Zagreb“, navodi Vranić te spominje kako i Zagorje prati najmodernije trendove te da mlađa publika najradije sluša trap, cajke, narodnjake i pop. Ipak, ono što ističe kao svojevrsnu prekretnicu je skoro otvaranje kulturnog centra Regenerator: „Regenerator se otvara kao mjesto kulture. Prostor se sastoji od tri zgrade u kojima su klub, studio, vježbaonice, bit će tu puno događanja. Da je takvo nešto postojalo 90-ih i nultih, Zabok je mogao biti jedno od najvažnijih glazbenih središta.“

Što se bendova tiče, u Zaboku je oformljeno puno njih, nekad i danas. Zasigurno najznačajniji bend koji je ovaj grad dao i najpoznatiji predstavnik svog žanra u Zagorju jest Zadruga, bend koji je nastupao svugdje gdje se nastupalo i čija je posebnost pisanje tekstova na kajkavskom narječju. „Prva tri albuma Zadruge su kao Biblija u Zagorju, sve generacije ih znaju, uvijek se na partyjima svirao taj bunt i punk rock zvuk“, prisjeća se J. R. August.

Tu su također i predstavnici bluesa, Tomislav Goluban, koji je isfurao usnu harmoniku i blues stavio u centar pozornosti te njegov prethodnik Krešimir Oremuš, kojeg Vranić definira kao „virtuozno sviranje Chicago bluesa“. Od cover bendova navodi Fighting Fish, black metal žanr pokriva autorski bend Mannheim, na dijalektalno specifičnom kajkavskom izvodi i bend NPK-H, tamburaška je glazba u rukama Rajka Suhodolčana, Proximity kao nekadašnji i Soba 9 kao sadašnji srednjoškolski bend, Diskonaut kao novi izvođači te stariji punk i rock bendovi kao Nezbit, Kreutz i Noxin, o kojemu detaljnije govori i sam klavijaturist benda te nekadašnji direktor HGF-a, Robert Kuščar.

Robert Kuščar i gosti na snimanju singla grupe Noxin “Ona She Sie”

Noxin je zabočki bend čiji je prvi album ujedno i prvi cjeloviti album nastao na temelju suradnji s raznim izvođačima domaće glazbene scene (samo neki od primjera su Ivanka Mazurkijević, Maja Posavec, Jakša Kriletić, Davorin Bogović, Željko Krušlin Kruška…). Također, u usponu svoje karijere nastupali su po cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u nekim od kultnih zagrebačkih klubova (Kulušić, Sax…), na HRT-u, Radio Sljemenu (Studio Bajsić), a svoje pjesme često vizualiziraju i u brojnim spotovima. Kuščar ističe kako je Noxin isključivo autorski bend, koji svoje uzore nalazi u zvuku bendova kao što su Coldplay, U2 i EKV te njihove pjesme opisuje kao zarazne.

„Zadnjih godina smo manje svirali jer smo svi dosta zaposleni i na puno strana, ali ove smo godine imali neku vrstu reuniona, što smo obilježili nastupima u Samoboru, Varaždinu, Gornjoj Stubici i Desiniću.“ Što se generalne situacije u Zagorju tiče, Kuščar svakako ističe novo mjesto kulture u Zaboku, spomenuti Regenerator, drugi dio Zagorja u kojemu se od centara ističu Novi Marof i Lepoglava te mladu publiku koja itekako prati najnovije glazbene trendove.

Za kraj otkriva kako Noxin ima i sasvim novu pjesmu: „To se dogodilo dosta neplanirano i spletom okolnosti. Pjesma se zove se “Ona She Sie”, što je igra riječima. Ima vrlo zarazni refren, mogao bi to biti najveći hit Noxina, na kojemu gostuje Jakša Kriletić na saksofonu. Sve smo snimili u studiju Kasandra, a producent je Davor Totović.“

Siniša Leopold, skladatelj, glazbeni pedagog, dirigent i publicist, osvrnuo se na njegovanje tradicije u kontekstu Festivala kajkavskih popevki u Krapini, koji je osnovan 1965. godine i čija je svrha očuvanje tradicije kajkavske popevke, kao i zagorskog melosa te kajkavskog narječja.

Na posljednjem Krapinskom festivalu sudjelovao je i Matija Cvek / Foto: Krapina.hr

„Na festivalu su izvedene brojne uspješnice od kojih su mnoge postale hrvatski evergrini i kao takvi ostali zapisani u analima naše popularne glazbe“, ističe Leopold. Tijekom djelovanja ovog festivala u Krapini su nastupili mnogi afirmirani i neafirmirani pjevači i ansambli, kao što su Lucija Jelušić Šimatović, Bojan Jambrošić, Val Ivan Klašterka, Barbara Suhodolčan Vrbički, Zsa Zsa, Renata Sabljak, Danijela Pintarić, Marija Vidović, ansambli Kirjales, Queentete, klapa Kmeti i mnogi drugi, a na ovogodišnjem izdanju festivala nastupio je i sad već afirmirani pjevač te autor Matija Cvek.

Uz to se osvrnuo i na poveznicu nekadašnjih i današnjih izvođača: „Nekada su kajkavske popevke promovirala velika imena poput Vice Vukova, Ive Robića, Tereze Kesovije, Elvire Voće, Arsena i Gabi, Kiće Slabinca, Ruže Pospiš Baldani, mladog Tomislava Mužeka i mnogih drugih, a danas je red došao na mlade talentirane glazbenike koji se uvijek s radošću odazivaju na Festival kajkavskih popevki i na taj način najbolje nastavljaju tradiciju očuvanja, njegovanja i stvaranja novih, dragih nam popevki.“

Tomislav Goluban zabočki je blues glazbenik zaslužan za popularnost usne harmonike na domaćoj sceni, dobitnik je nagrade Porin i čovjek koji nije dio mainstreama. Na pitanje kakva je današnja glazbena situacija u Zagorju, Goluban odgovara: „Prije su postojale rockerske birtije i kafići koji su njegovali klupsku glazbu. Meni je to bio nepresušan izvor znanja i rock kulture. Tada je glazba bila kvalitetnija nego danas. Kad su u kafiće ušli komercijalni zvuci, zabavnjaci, gažeri – klupska scena je pukla.“

Kao pozitivnu stranu ističe to da je današnja zagorska scena dosta izmiješana te da se u prostorima s glazbenim događanjima može čuti od popa, rocka, bluesa, tamburaša do stand up komičara. Nema strogih granica žanrova ili publike koja prati samo određenu scenu, a program se donekle održava kvalitetnim. Bitan su aspekt Zagorja kao glazbenog središta zadnjih godina glazbeni festivali koji su najčešće ljetni, na otvorenom te se oformljuju čak i oko dvoraca koji su posebnost Zagorja. Tako je nastala nova scena na ljetnim festivalskim pozornicama.

Tomislav Goluban kritički opisuje stanje na zagorskoj sceni / Foto: goluban.com/Martin Turk

„Rekao bih da je to suradnja glazbenika i turističkih zajednica. Kvalitetni su to festivali, glazbena turistička ponuda je dobra, Zagorje je neotkriven dragulj za turizam“, ističe Goluban. Dodaje i kako takva koncepcija ne bi trebala podržavati i velik broj komercijalnih cover bendova, koji također sviraju na takvim manifestacijama. Što se mladih izvođača tiče, zadnjih se godina smanjio broj novih lica u žanrovima kao što su rock i jazz, no istovremeno mnogo mladih glazbenika odlazi na specijalizirane glazbene studije diljem EU.

Goluban izdvaja zabočki kafić, Krčmu kod Polanovića, na koji je posebno ponosan jer je jedan od rijetkih prostora koji je u zadnjem desetljeću profilirao publiku spram nekomercijalnih glazbenih oblika. Glazbenom obrazovanju svakako pridonosi i glazbena škola u Zaboku, otvorena prije desetak godina, koja odgaja mlade glazbenike, a dobar je primjer njezin izdanak, mladi zabočki skladatelj Leon Lončar koji trenutačno studira kompoziciju u Maastrichtu i čija se skladba Context izvela na prošlogodišnjem Muzičkom biennalu Zagreb.

Svoj generalni stav o današnjoj glazbenoj situaciji u Zagorju Goluban uobličuje ovako: „Klupska scena je uvelike ruinirana, skoro pa propala, ali se razvila ljetna pozornica koja je skupila nešto čega prije nije bilo – nešto izgubiš, nešto dobiješ! Generalno, Zagorje još uvijek plovi u dobrom glazbenom smjeru, ali smatram da je situacija za klupske glazbenike bila bolja prije.”

Iako je tijekom prošlih nekoliko desetljeća ovo područje Hrvatske imalo svoje glazbene up&downove, današnja situacija u kojoj se rađa nova scena u različitim žanrovima i otvaraju se novi prostori za glazbena događanja dokazuje kako ipak nije sve tako sivo te kako je Zagorje na dobrom putu da postane jedno od bitnijih kulturno-umjetničkih, tako i glazbenih središta Hrvatske.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.