Dva nakladnika notnih izdanja djelatnosti imali su zajednički cilj: objavljivanje notnog materijala hrvatskih autora. Riječ je o notnim izdanjima Hrvatskog društva skladatelja, samostalno ili u sklopu Cantusa, te izdanjima Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb

Notna izdanja Hrvatskog društva skladatelja 

Jedan od važnijih zadataka nacionalnih udruženja skladatelja zaštita je i prezentacija svojih članova. To se postiže na više načina, a jedan je od njih objavljivanje njihovih djela, bilo da je riječ o diskografskom obliku ili tiskanju njihovih notnih materijala. Evo kako je to izgledalo kroz povijest rada udruženja ovih prostora.

Godine 1937. osnovano je Udruženje jugoslavenskih muzičkih autora (UJMA). Nakon Drugoga svjetskog rata, sredinom 1945. godine osniva se Udruženje kompozitora Hrvatske (UKH). Jedna je od djelatnosti bila i objavljivanje notnih materijala svojih članova.

Objavljeno je više od dvjesto notnih knjiga raznih glazbenih vrsta, od klasičnih djela do nota zabavne glazbe. Među inima spominjem skladbe i djela Dubravka Stahuljaka, Adalberta Markovića, Ive Tijardovića, Antuna Dobronića, Brune Bjelinskog, Milka Kelemena, Krste Odaka, Jakova Gotovca i mnogih drugih.

Operne, operetne i zabavne melodije album br. I  

                                                      Ero s onoga svijeta (glas+klavir)

                                                                      Marko Polo (opera u 3 čina s prologom i epilogom) Ivo Tijardović

 Savez kompozitora Jugoslavije (SAKOJ) godine osniva se 1950. a član postaje i hrvatsko udruženje. Četiri godine kasnije, 1954. osniva se Udruženje kompozitora lake muzike Hrvatske (UKLMH), koje svoje djelovanje ističe u osam točaka[1] među kojima su:

Objavljivanje časopisa koji će se baviti pitanjima suvremene lake glazbe te tiskanje i raspačavanje kompozicija s područja lake glazbe. [2]

Već sljedeće, 1955. godine UKLMH pokreće ediciju pod nazivom Zabavne melodije, koja je zamišljena kao notni mjesečnik. Izlazio je (uglavnom) petnaestog u mjesecu, a u svakom broju nalazilo se po petnaestak pjesama, nekad i puno više, ponekad i manje. U pjesmaricama su se nalazile pjesme „iz repertoara naših pjevača, tv emisija, radio stanica, gramofonskih ploča.“[3] Pored njih, Uredništvo Zabavnih melodija pozivalo je članove da im šalje svoje note za koje smatraju da su vrijedne objavljivanja, a odabir je vršilo uredničko tijelo sastavljeno od članova UKLMH-a među kojima su bili: Pero Gotovac, Mario Kinel, Bojan Hohnjec, Krešimir Oblak, Ivo Körbler i mnogi drugi. Glavni i odgovorni urednik  prvih izdanja bio je Vili Čaklec, a naslijedio ga je Mario Kinel do 1975. godine, potom Ivo Körbler.

Zabavne melodije br. 2, br. 19 i br. 90

Upravo po uzoru na notni serijal Zabavne melodije Jugoton je puno godina kasnije, točnije 1971. godine, pokrenuo svoj notni serijal Najpopularnije melodije sa ploča Jugoton, koji je kasnije promijenio naziv u Popularne melodije sa ploča Jugoton. [4]

Sredinom 2000. godine Hrvatsko društvo skladatelja osniva nakladničku kuću Cantus čiji je zadatak predstavljanja i promicanja hrvatske glazbene kulture na nacionalnoj i međunarodnoj razini kroz diskografsko, notno i knjižno-publicističko nakladništvo.[5]

Cantusova izdanja podijeljena su u nekoliko kategorija: Ozbiljna glazba, Zabavne melodije, Ostala i zdanje te PDF izdanja.

Što se ozbiljne glazbe tiče, Cantus je objavljivao uglavnom djela skladatelja dvadesetog stoljeća, među kojima su: Tomislav Uhlik, Mladen Tarbuk, Stjepan Šulek, Berislav Šipuš, Ivan Josip Skender, Antun Tomislav Šaban, Krešimir Seletković, Frano Parać, Boris Papandopulo, Nikša Njirić, Petar Bergamo, Davor Bobić, Željko Brkanović, Dalibor Bukvić, Viktorija Čop, Srđan Dedić, Pavle Dešpalj, Stanko Horvat i mnogi drugi. [6]

Frano Parać – Judita, Anđelko Klobučar – Pjesma stvorova, Franjo Dugan – Sabrana djela za orgulje

 U ediciji Zabavne melodije objavljivane su notne zbirke odabranih pjesama najvećih skladatelje zabavne, pop i rock glazbe, među kojima su: Neno Belan, Arsen Dedić, Rajko Dujmić , Husein Hasanefendić Hus, Tonči Huljić, Đelo Jusić, Alfi Kabiljo, Nenad Ninčević, Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Miroslav Škoro, Zrinko Tutić, Zlatan Stipišić Gibonni i mnogi drugi.[7] U svakoj knjizi nalazi se po trideset najvećih hitova dotičnog autora u notnom te audio izdanju na dva popratna CD-a.

HDS Cantus Zabavne melodije, Zbirka pjesmama: Alfi Kabiljo, Jasenko Houra i Rajko Dujmić

Cantus je također objavio i razna druga notna izdanja, među ostalima i note s Hrvatskoga dječjeg festivala, zatim Etida za tamburaške instrumente (brač i bisernicu) te razna druga izdanja. Popis svih Cantusovih notnih izdanja možete vidjeti na njihovim mrežnim stranicama.[8]

Notna izdanja Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb

Muzički informativni centar (skraćeno MIC) neprofitna je organizacija čiji je cilj dokumentiranje i promidžba hrvatske glazbe u zemlji i u svijetu (skladatelji, interpreti, notne edicije, knjige o hrvatskoj glazbi na hrvatskom i stranim jezicima).[9] Osnovan je 1971. godine, a od 1973. godine djeluje u sklopu Koncertne direkcije Zagreb. Od 2017. godine pripajanjem Koncertne direkcije Zagreb Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, i MIC je ušao u sastav Dvorane u sklopu njezinoga Multimedijsko-dokumentacijskog odjela.[10]

MIC se počinje intenzivnije baviti notnim izdavaštvom djela hrvatskih autora 1990. godine. [11]

Upravo zahvaljujući MIC-u široj javnosti je skrenuta pozornost na veliku, nažalost zanemarenu skladateljicu Doru Pejačević. Ekipa MIC-a s ponosom ističe da su objavili više od dvadeset knjiga posvećenih djelima Dore Pejačević među kojima su: Impromptu za glasovirski kvartet, op. 9b, Kvartet za glasovir, violinu, violu i violončelo, op. 25, Sonata za glasovir u As-duru, op. 57, Minijature za glasovir, sv. 1, 2 i 3, Minijature za violinu i glasovir (obrada za violu i glasovir), Glasovirski kvintet u h-molu, op. 40, Gudački kvartet u C-duru, op. 58,  Slavenska sonata za violinu i glasovir, op. 43, Sonata za violončelo i glasovir u e-molu, op. 35, Trio za violinu, violončelo i glasovir u D-duru, op. 15 i  op. 29, Koncert za glasovir i orkestar u g-molu, op. 33 i op. 41, Uvertira za veliki orkestar u d-molu, op. 49, Popijevke za glas i glasovir / orgulje / violinu, Pjesme za glas i orkestar (Verwandlung op. 37 b, Liebeslied op. 39, Zwei Schmetterlingslieder op. 52), Koncertantna fantazija za glasovir i orkestar u d-molu, op. 48

MIC izdanja Dore Pejačević

Pored djela Dore Pejačević MIC je objavio i djela drugih suvremenih hrvatskih skladatelja. Među njima su: Fran Lhotka, Stanko Horvat, Božidar Kunc, Boris Papandopulo, Bruno Bjelinski, Pavle Dešpalj, Dubravko Detoni, Ivo Josipović i drugi.

Posebnu pozornost MIC posvećuje izdanjima notnih izdanja velikih hrvatskih povijesnih skladatelja kao što su: Luka Sorkočević, Ivan Jarnović, Ivan Šibenčanin, Josip Štolcer Slavenski, Vatroslav Lisinski, Ivan pl. Zajc i drugi. Krajem 2011. godine MIC objavljuje tiskano izdanje partitura i glasovirskog izvatka opera Ljubav i zloba i Porin Vatroslava Lisinskog, a potom u istom obliku i operu Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca. Glavni redaktor izdanja bio je Mladen Tarbuk, koji je usporedivši izvore odredio koji je od njih autentičan te priredio ovo jedinstveno izdanje koje je, kao i opere Ljubav i zloba te Porin Vatroslava Lisinskog, bilo tiskano u verziji s kompletnom partiturom te klavirskim izdanjem.

Osim dostupnosti originalnih rukopisnih partitura nekih od velikih djela hrvatske ozbiljne glazbe koji se nalaze u fundusu Digitalne zbirke rukopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu ovo je prvo tiskanje takvih zbirki kod nas. Bilo je raznih, uglavnom izdanja priređenih za klavir i glas, ali tiskanje partitura i to sa stručnom glazbenom redakcijom uistinu je rijetkost. Kao primjer navodim izdanja opere Porin Vatroslava Lisinskog. Prvo notno izdanje objavljeno je 1901. godine. Glasovirsku priredbu napravio je Srećko Albini, a objavio Mladen pl. Štriga: Kolo, 1901. Hrvatska je filharmonija 1919. godine ponovno objavila notno izdanje za klavir i pjevanje koje je priredio Fran Lhotka. Reizdanje istog 1969. godine objavilo je Udruženje kompozitora Hrvatske. Treće izdanje notnog materijala opere Porin objavio je 2011. godine Muzički informativni centar Koncertne direkcije i to ne samo kao klavirsko izdanje nego i partituru opere.

O tim izdanjima Davor Merkaš – koji je na čelu MIC-a od 2005. godine – u intervjuu za Vijenac iznosi: „Ta izdanja temelj su za njihovu promidžbu u inozemstvu, jer strani dirigenti i orkestri ni u kojem slučaju ne bi svirali iz rukom pisanih partitura ili dionica. Upravo to – promidžba naših skladatelja i njihovih djela u svijetu – jedna je od najvažnijih misija MIC-a KDZ-a.“[12]

Porin izdanje iz 1901., Porin izdanje iz 1919. i MIC izdanje Porina iz 2011.

 Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb objavio je više od dvjesto vrlo značajnih notnih izdanja. Popis svih knjiga može se pronaći na njihovim mrežnim stranicama[13] ili stranicama kataloga Knjižnica grada Zagreba.[14]

Za kraj, kad govorimo o notnim izdanjima djela skladatelja ozbiljne glazbe, onda treba spomenuti i izdanja HUOKU-Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika, koji su objavili stotinjak notnih knjiga. Popis njihovih izdanja možete vidjeti na njihovoj mrežnoj stranici.[15]

Dio notnog materijala objavljivali su i sami autori u vlastitoj nakladi, a značajan doprinos tome su još dali i: Prosvjetni sabor Hrvatske, Nakladni zavod Hrvatske te Edicija Spiller, bilo samostalno ili u suradnji. Popis njihovih izdanja može se vidjeti na katalozima Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb (NSK)[16] te Knjižnice grada Zagreba[17].

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.

[1] Vidi https://www.hds.hr/o-nama/povijest-hds-a/  (pristupljeno 13. 11. 2023.)

[2] isto (pristupljeno 13. 11. 2023.)

[3] Strana 1. knjižice Zabavne melodije br. 96

[4] Vidi https://glazba.hr/citaj/price/jugotonova-notna-izdanja/ (pristupljeno 20. 11. 2023.)

[5] Vidi https://hr.wikipedia.org/wiki/Cantus_Records (pristupljeno 15. 10. 2023)

[6] Cjeloviti popis Cantusovih izdanja ozbiljne glazbe možete vidjeti na njihovim mrežnim stranicama: https://www.cantus.hr/index.php?opt=shop&act=catlist&id=5&lang=hr (pristupljeno 22. 11. 2023)

[7] Cjeloviti popis Cantusovih izdanja zabavne glazbe možete vidjeti na njihovim mrežnim stranicama: https://www.cantus.hr/index.php?opt=shop&act=catlist&id=6&lang=hr (pristupljeno 22. 11. 2023)

[8] Vidi https://www.cantus.hr/index.php?opt=shop&act=section&id=2&lang=hr (pristupljeno 15. 10. 2023)

[9] Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Muzi%C4%8Dki_informativni_centar (pristupljeno 22. 11. 2023)

[10] Vidi: https://mic.hr/mic/ (pristupljeno 22. 11. 2023)

[11] Vidi: https://mic.hr/povijest-mic-a/#povijest|0 (pristupljeno 22. 11. 2023)

[12] Vidi https://www.matica.hr/vijenac/505/bez-nota-glazbenim-djelima-nema-zivota-22040/ (pristupljeno 23. 11. 2023.)

[13] https://mic.hr/kategorije-proizvoda/notna-izdanja/ (pristupljeno 22. 11. 2023.)

[14] https://katalog.kgz.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&searchById=1&sort=3&age=0&fid0=4&fv0=Muzi%c4%8dki+informativni+centar+Koncertne+direkcije&fid1=2&fv1=notna+gra%c4%91a&spid0=1&spv0=&mdid0=0&vzid0=0&currentPage=2(pristupljeno 22. 11. 2023.)

[15] https://www.huoku.hr/index.php?page=izdanja (pristupljeno 22. 11. 2023.)

[16] https://katalog.nsk.hr/F?RN=699075660 (pristupljeno 22. 11. 2023.)

[17] https://katalog.kgz.hr/pagesMisc/Katalog.aspx  (pristupljeno 22. 11. 2023.)